Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

Nema sna dok salata raste

01.12.2016. 18:44 21:52
Piše:

Pre trinaest godina nezaposleni mladić Dragan Lukić iz Čelareva zainteresovao se za proizvodnju povrća u plastenicima, jer je procenio da na taj način može da zaposli

 sebe i članove svoje porodice, ali i da ostvari zaradu. Kaže da se odlučio za poljoprivredu mada se niko u njegovoj porodici nije time bavio. U međuvremenu je Dragan se zaposlio u Bačkoj Palanci, ali stiže da pomaže u plasteniku supruzi i roditeljima.



- Pošto nisam imao nikakvog iskustva u ovoj proizvodnji pre započinjanja ovog posla morao sam mnogo da naučim. Pratio sam iskustva drugih povrtara, čitao sam stručnu literaturu, a i sada se usavršavam putem medija, ali idem i na savetovanja, seminare, pratim društvene mreže i razmenjujem iskustva sa drugim povrtarima – kaže Lukić.

Porodica ima dva plastenika ukupne površine 700 kvadratnih metara, a u onom manjem od 200 kvadrata ima i grejanje.



- Trenutno imam više od 10.000 glavica zelene salate i nadam se da ću sve prodati do kraja godine - veli naš sagovornik. - Nakon toga slede pripreme za setvu različitog povrća i proizvodnju rasada. Moji stalni kupci naruče onoliko strukova koliko im je potrebno. To je jedna vrsta uslužne proizvodnje rasada, a najviše proizvodim rasad paradajza, paprike, krstavaca, tikvica, lubenica... Imam rasad za plasteničku proizvodnju, ali i za kasnije rasađivanje na otvorenom. Prošle godine proizveli smo oko 25.000 struka.



Lukić napominje da je plastenička proizvodnja veoma odogovoran i zahtevan posao, a kada su niske temperature, veli, nema spavanja, jer se mora regulisati grejanje. - Kod proizvodnje rasada ne sme biti greške, jer je to osnova buduće proizvodnje povrća - objašnjava Dragan. - Semena i sav repromaterijal veoma su skupi kao i podizanje konstrukcije. Plastenik dimenzija 50 sa 10 metara koštao je 3.750 evra. Konkurisao sam za subvencije i od Pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu odobrena su mu bespovratna sredstva u iznosu od 50 odsto ukupne investicije. Pored manjeg plastenika koji grejem nadam se da ću uskoro moći da grejem i veći, ali to će biti i veća investicija.



Iako je ovo porodični posao, Lukići povremeno angažuju i radnike. Zadovoljni su, ali nadaju se još boljim vremenima.



M.Sdž.

Piše:
Pošaljite komentar