Legenda o čudu u Molu
Pravoslavni praznik Ognjena Marija, koji se slavi danas, veoma je poštovan u narodu, posebno među ženama, a iako u crkvenom kalendaru nije crveno slovo, tog dana nije preporučljivo ništa raditi u kući i polju.
U potiskoj varošici Mol, istraživač zavičajne istorije Ištvan Baranji istraživao je predanje, o tome, kako je jedna gospođa iz tog mesta, na svetac Ognjenu Mariju zamesila brašno i u vruću paorsku furunu stavila da se peče šest hlebova, od kojih se – pet skamenilo!
Tragom predanja, uporni istraživač Baranji je uspeo da pronađe svih pet okamenjenih hlebova, od kojih se tri nalaze u uredu rimokatoličke parohije u Molu, a preostale dve cipovke su sada u njegovom posedu.
Legenda o okamenjenim hlebovima uvrežila se i među Srbima i Mađarima, odnosno i kod pravoslavaca i kod katolika. Baranji je za legendu o okamenjenim hlebovima čuo istraživajući istorijat molske rimokatoličke crkve, gde je uočivši jedan kamen na metalnom postolju, od župnika i pojca čuo šta simbolizuje. Bio je sumnjičav: Kako brašno može da se pretvori u kamen?
Nekoliko godina kasnije od jedne žene u Adi, koja je rodom iz Mola, saznaje da je legendu o okamenjenim hlebovima slušala u pripovedanju babe i dede, o tome da je žena zamesila i pekla hleb na svetac da ju je Božija kazna stigla u vidu okamenjenih hlebova. Dalja traganja dovela su ga do svih pet okamenjenih vekni.
Svedočenje prethodnih vlasnika je da su im okamenjeni hlebovi dugo služili za pritiskanje kupusa prilikom kiseljenja u buradima, ali da su korišćeni i u druge svrhe. Jednu od okamenjenih cipovki Baranji je otkrio u dvorištu cvetne bašte kao ukras, na kome je izrasla čuvarkuća, a gospođa Kornelija Nišić ga je darivala uz uslov da se smesti u katoličku parohiju. Od nje je saznanje da su kameni hleb dobili od jedne srpske porodice, pa je to Baranjija podstaklo da uporište o legendi traži i kod Mađara i kod Srba. Tri okamenjena hleba iz predanja pronašao je kod porodica Mađara i dva kod srpskih familija.
Ištvan Baranji i okamenjeni hlebovi u njegovom posedu Privatna arhiva I. Baranji
Prema jednom predanju na katolički svetac Peter Pal, odnosno Petrovdan, nadničari Mađari katoličke vere su na salašu veleposednika Srbina kosili žito, kojeg je bilo prilično za žetvu tako da nisu uspeli da ga pokose do praznika. Hteli su da odu kući u selo radi proslave i na svetu misu, ali ih je gazda zadržao jer se pribojavao da mu oluja ne upropasti rod. Nagovorio ih je da ostanu i nastave kosidbu, a gazdarici naredio da se za njih zamesi i ispeče hleb.
Gazdarica je u paorsku peć na dvorištu stavila hlebove da se peku, začulo se potom neko čudnovato zviždanje, i kada je hlebove htela da izvadi iz peći našla ih je skamenjene. Navodno su tada i katolički župnik i pravoslavni pop iz Mola dolazili da se uvere šta se desilo. Vremenom su kameni hlebovi dospeli u posed raznih porodica, a predanje prenosilo na mlađe generacije.
Žiteljka Bajše Katica Bandobranski, devojačko Radulaški, rodom iz Mola, u pismenom svedočenju upućenom sestri Milici u Mol, prisetila se da je navodno okamenjeni hleb pečen 1928. na Ognjenu Mariju.
-Naš Baba je kupio kuću 1929. godine i ta tri leba su onda podelili - napisala je Katica, precizirajući i kome su podeljena, doprinevši da im se uđe u trag. Jedan hleb pronađen je kod porodice Stevana i Radmile Morović u Molu. Baranji je pronašavši taj kameni hleb, i uz puno razumevanja dobio ga je na poklon, dok je peti kamen na poklon dobio od Aleksandra Kovačeva, na koga ga je uputila jedna žena čiji muž je bio dimničar, a prisetio se da je 1962. kod porodice Kovačev, kada je čistio dimnjak na tavanu stare kuće video kamen za koji je vlasnik tvrdio da je okamenjeni hleb. Aleksandar je posle rušenja stare i gradnje nove kuće kamen sačuvao i poklonio ga Baranjiju.
Legendom o okamenjenim hlebovima, kada je pronašao četiri primerka, zainteresovala je i Novosađanina Simu Matića, rodom iz Ade, koji je poslom dugo u žitomlinskoj industriji, pa je jedna okamenjena cipovka bila u Novom Sadu na ispitivanju.
Utvrđeno je da ipak ne potiče od brašna, međutim, prema kazivanju Baranjija utvrđeno je da na prostoru negdašnje Jugoslavije i sadašnje Srbije, takvog kamena uopšte nema! To je otvorilo prostor za pitanje porekla kamenja dospelih u predanje o okamenjenim hlebovima za pravoslavni svetac Ognjenu Mariju i katolički Petrovdan. Okamenjeni hlebovi su na prvi pogled različitog sastava, ali svi neumitno podsećaju na hlebove, jedan čak ima i crvenkastu boju – kao prava cipovka! Nekom ranijom prilikom Ištvan Baranji je ispričao, da prema nekim tumačenjima to retko kamenje je na naše prostora dospelo sa Karpata kada je iščezavalo Panonsko more, pa su se silinom vode kotrljali, dobili oblik koji su zadržali do današnjih dana, pa su dospeli u predanje o okamenjenim hlebovima.
M. Mitrović