(VIDEO) RUSKINJA U SUBOTICI PRONAŠLA NOVI DOM Glina kao most između dva sveta GRNČARSKI TOČAK SE OKREĆE A ALEKSANDRA STVARA MAGIJU
U skromnoj, suncem obasjanoj radionici u Subotici, među glinenim posudama i keramičkim delima u nastajanju, Aleksandra Kalatirina stvara magiju svojim rukama.
Dok grnčarski točak kruži pod njenim prstima, ona deli priču o neobičnom putovanju koje ju je iz grada na Volgi dovelo u srce Vojvodine, gde je njen studio "Tanjir" postao mesto susreta kultura i rađanja umetnosti.
- Kada sam pre dve godine prvi put kročila u Suboticu, nisam ni slutila da ću ovde pronaći svoj drugi dom. Došla sam iz Rusije, jedan grad na Volgi. Izabrali smo Suboticu, jer nikada nisam bila u Srbiji i Subotica mi je bila lepo. Po fotografijama smo birali i svidela nam se arhitektura - priča uz osmeh Aleksandra, dok njeni prsti nežno oblikuju posudu na grnčarskom točku.
- Mislila sam da će mi biti lako zbog sličnosti jezika, ali srpski ima svoje specifičnosti. Nije ga bilo lako naučiti i još ga učim - smeje se dok se priseća prvih pokušaja komunikacije.
Njen studio "Tanjir" nije dobio ime po kulinarskim sklonostima, već po prvim predmetima koje većina polaznika napravi - jednostavnim, ali jedinstvenim tanjirima koji nose pečat ručnog rada.
- Svaki komad gline krije priču. Od običnog, hladnog grumena zemlje nastaje nešto što ne možete naći ni u jednoj prodavnici. To je magija koja me svaki put iznova očara. Kao i ljudi u Subotici svi su otvoreni i iskreni. Veoma je prijatno živeti ovde - kaže naša sagovornica.
Radionice u njenom studiju postale su svojevrsni kulturni fenomen - svake nedelje petnaestak ljudi različitih godina i profesija dolazi da se oproba u drevnoj veštini oblikovanja gline. Nakon tri nedelje strpljivog rada, sušenja i pečenja, polaznici odnose kući svoje prve keramičke kreacije, ali i nešto mnogo vrednije - novo iskustvo i veštinu.
Za Aleksandru, međutim, "Tanjir" predstavlja mnogo više od posla. Zajedno sa suprugom i ćerkom Lizom, ona u Subotici gradi novu budućnost.
- Ovde sam ronašla neverovatnu zajednicu ljudi. Njihova toplina i otvorenost me svakodnevno iznenađuju. Bila sam u Novom Sadu i Beogradu i odlučila sam da otvorim radionicu jer toga nema u Subotici. Radionice su jedan dan i radimo ručno ili na grnčarskom točku. Šolju ili činiju da bude do 500 grama. Ljudi su veoma zainteresovani - kaže ona, dok pokazuje radove svojih učenika poređane na policama.
Dok se sunce polako spušta nad Suboticom, kroz prozor studija dopire žamor grada. Aleksandra završava još jedan komad, zadovoljna što je svojom umetnošću uspela da spoji dva sveta - onaj koji je ostavila za sobom i ovaj koji je tek počela da otkriva. Njena priča je više od priče o keramici - to je priča o tome kako umetnost ruši granice i spaja ljude, bez obzira odakle dolaze.
Projekat „Stari zanati - nova šansa” realizuje Dnevnik Vojvodina pres, a sufinansira Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
Tekst, video i foto: Sandra Iršević