REZON: Hronika najavljenih obmana
Da sam član neke opozicione stranke zapitao bih se čemu služe tolike lažne afere i kome pomažu? Ne treba biti Kant pa zaključiti da dobit od toga imaju samo Vučić i SNS
Svi veruju da je Gete, objavljivanjem Fausta, začeo žanr književne fantastike. U to može poverovati samo onaj ko nije čitao sumerske, staroindijske, starogrčke mitove, Homera i Bibliju, ili slušao Mariniku Tepić. Pre nekoliko dana zabrinuta Marinika saopštila je da u crpnoj stanici za preradu otpadnih voda i kanalizacije NGC 1, postoje metan i amonijak. Može se učiniti da je reč o saznanju ravnom otkriću Higsovog bozona, ali ne. Ovlašnim guglanjem, dođe se do podatka da se, u okviru upravljanja otpadnim vodama metan i amonijak javljaju kao nusprodukti prerade fekalnog otpada u celom svetu, i svim kanalizacionim sistemima. Iz te činjenice izmaštana je cela saga o tome da se NGC 1 nalazi pred eksplozijom. S kojim ciljem?
Budući da je istisnuta na marginu studenskih protesta, i da se život u Novom Sadu vraća u normalne tokove, opozicija je izračunala da im je pod hitno potrebna neka nova velika afera, koja će ih vratiti u epicentar političkih dešavanja. Koristeći jedan interni imejl, u kom postoje negativni rezultati merenja, Homer Klark Tepić je sazvala konferenciju za novinare i obelodanila proročanstvo da će crpna stanica otići u vazduh. Ljudi skloni sarkazmu rekli bi da će se to desiti ako je upale koke narko-dileri.
Kad bi objektivno ocenjivala njen doprinos osmišljavanju i plasiranju sadržaja bez utemeljenja u realnosti, književna kritika bi Mariniku Tepić proglasila za Homera ili Artura Klarka novosadske politike. Svetski PEN centar bi Mariniki dodelio Svetsku nagradu za fantastiku - World fantasy award. Ili nagradu Artur Klark za pretvaranje politike u naučnu fantastiku.
Neophodno je samo da se njene najveće pompezno najavljene, a neostvarene kataklizme, i neistinita otkrića saberu u jednu knjigu i stilski doteraju. Budući da je Tepićeva politički zauzeta smišljanjem i plasiranjem novih fantazija, tim poslom bi mogli da se pozabave novinari koji ih objavljuju kao verovatne i istinite. Time su uveli nov žurnalistički žanr. Hroniku najavljenih obmana.
Novinari uglavnom ispisuju storije o nesrećama koje su se desile, ali novosadski žurnalisti imaju dovoljno materijala da sačine dvotomnu hrestomatiju izmaštanih katastrofa. Isto tako, u do sada poznatim i prihvaćenim teorijama političke filozofije, ne postoji definicija koja svesno plasiranje obmana navodi kao relevantan politički program.
Hoimer Klark Tepić je imala dobre učitelje. Učila je od Nenada Čanka, koji je karijeru izgradio na hiprebolisanju pojava, događaja i saznanja. Nakon udruživanja sa Draganom Đilasom, tvorcem mita da se basonslovno bogatstvo stiče uz pomoć mašinskog mozga, a ne zloupotrebom političke moći i veza, Marinika je nadrasla svog prvog gurua. Politiku je pretvorila u crnu magiju, koja funkcioniše na principu pokušaja i promašaja. Vuk bi rekao - i ćorava koka nađe zrno! Osim ako nije u pitanju narko-koka iz Morovića, rekli bi savremeni hroničari. Ali, čak i kad se sagleda manje ironično, izjava o proizvodnji droge u Moroviću, bila je jedan od najvećih političkih promašaja u novijoj istoriji Srbije.
Na kojoj metodologiji počiva njen model? Tako što koristi 50 odsto istine, a prostalih 50 odsto je slobodna mašta. Odabere se neki događaj, ili projekat čije bi negativno tumačenje moglo da zainteresuje najveći deo javnosti, i onda se o njemu plasira neka, po pravilu, fascinantna priča?
Ona je već bila kod Zorana Živkovića kad je Liga saopštila da će zbog gradnje Promenade potonuti Liman. Ali je sa zadovoljstvom podržavala šerovanje tog zabludelog verovanja. I Liman i Promenada stoje kano klisurine. Na temelju te obmane, kasnije je kreirala brojne političke afere, koje se graniče sa Homerovim maštarijama o Kiklopima, Scilama i Haribdama.
Kad bi objektivno ocenjivala njen doprinos osmišljavanju i plasiranju sadržaja bez utemeljenja u realnosti, književna kritika bi Mariniku Tepić proglasila za Homera ili Artura Klarka novosadske politike
Ceo Novi Sad pamti najave da će zbog gradnje novog mosta u produžetku Bulevara Evrope nastupiti apokalipsa za daždevnjake na Šodrošu. Tvrdnja je najverovatnije izneta na osnovu Đilasovih iskustava prilikom gradnje mosta na Adi, na koji je potrošeno više od 400 miliona evra. Most ne bi koštao tako basnoslovno da nije značajan deo novca potrošen na zbrinjavanje daždevnjaka. Punih 12 godina tvrdi da je Miloš Vučević u stalnom sukobu sa Dragoljubom Zbiljićem i Zvonkom Veselinovićem. I da su oni moćniji od njega. Frojd bi rekao, Marinika u realnost učitava svoje tajne želje. O kolosalnosti njenih konfabulacija svedoči činjenica da je Vučević u međuvremenu tri puta biran za gradonačelnika Novog Sada, za ministra odbrane, i predsednika Vlade Srbije.
Marinika Homer Klark Tepić, pričala je i da Vučić za keš vraća migrante u Srbiju. Posle su desničari širili paniku da će migranti promeniti krvnu i genetsku sliku Srbije. Nakon studentskog protesta, održanog 15. marta, optužila je Vojsku Srbije da je planirala desant na Beograd. Učestvovala je u širenju spina da će pasti Skupština Vojvodine, Tanurdžićeva palata i Katedrala zbog novih garaža.
Da sam član neke opozicione stranke zapitao bih se čemu služe tolike lažne afere i kome pomažu? Ne treba biti Kant pa zaključiti da dobit od toga imaju samo Vučić i SNS.
Autor je stručnjak za odnose s javnošću