APATINKA DOBILA PRAVNU BITKU SA HRVATSKOM DRŽAVOM! Otetih tri miliona kvadratnih metara zemlje VRATILA U SVOJE VLASNIŠTVO
U pravnoj bitki sa državom Hrvatskom oko odbrane svog nasleđa u Lici, apatinska penzionerka Ana P. odnela je prvu pobedu.
Opštinski sud u Gospiću ozvaničio je odluku svojim prvostepenim rešenjem po kojem joj se priznaje pravo vlasništva nad 3.072.127 kvadratnih metara pašnjaka u ataru sela Mekinjar koje pripada opštini Udbina. Ova vest koju je nakon pisanja hrvatskog „Jutarnjeg lista“ preneo i „Dnevnik“, može se reći, dala je nadu velikom broju Srba prognanih iz Hrvatske da će ipak moći da povrate svoje vlasništvo koje im je oduzeto nakon njihovog egzodusa i naknadno pripisano državi.
O suštini ovog svojevrsnog pravnog presedana kada je podržavljena imovina hrvatskih Srba u pitanju dovoljno se zna. Nepregledni pašnjaci na obodu Krbavskog polja, koje su preko 150 godina nesmetano plodouživali, 2022. godine preminuli suprug Ane P, Milan i njegovi preci, u periodu pre raspada Jugoslavije zbog tadašnjeg zakonskog maksimuma zemljišta u privatnom posedu bili su u statusu društvene svojine, koju je Republika Hrvatska jednim aktom prosto prevela u državnu. Uz dokaze u vidu dokumenata država prethodnica SFRJ (Kraljevina Jugoslavija i SHS i Austrougarska monarhija ) i svedočenje tri stanovnice Mekinjara, Ana P. je uspela da dokaže svoje pravo vlasništva na osnovu takozvane državine (dosijelošću, odnosno uživanjem bez smetnje tokom dužeg razdoblja) pašnjaka površine preko tri miliona kvadrata te susednih manjih parcela, okućnica i nekoliko objekata porodice svog supruga.
- Od oko dva miliona katastarskih parcela, koliko se procenjuje da su Srbi posedovali u Hrvatskoj pre raspada Jugoslavije, Hrvatska je donošenjem Zakona o vlasništvu sebe uknjižila kao vlasnika više od 800.000 parcela, čiji su katastarski vlasnici do 1995. godine bili Srbi – navodi Milojko Budimir, generalni sekretar Udruženja Srba iz Hrvatske, ističući da Hrvatska namerava da se, pod firmom sređivanja zemljišnih knjiga, uknjiži kao vlasnik i na preostalih 700.000 katastarskih parcela, čiji su vlasnici izbegli i prognani Srbi.
Od oko dva miliona katastarskih parcela, koliko se procenjuje da su Srbi posedovali u Hrvatskoj pre raspada Jugoslavije, Hrvatska je donošenjem Zakona o vlasništvu sebe uknjižila kao vlasnika više od 800.000 parcela
U ovom procesu godinama unazad sprovodi se i takozvana besplatna „državna izmjera“, kako bi se stanje u katastarskim registrima upodobila sa evropskim pravilima. Na osnovu usvojenih planova, od strane države angažovani geodeti obilaze opštine i uz pomoć starih karti, aero snimaka i svedočenja zainteresovanih stanovnika, tj. vlasnika, određuju nove čestice zemljišta istovremeno „ažurirajući“ pravo vlasništva. Problem za izbegle Srbe je pre svega činjenica da se obaveštenja o ovoj akciji u njihovim nekadašnjim prebivalištima objavljuju samo na oglasnim tablama javne uprave i lokalnim medijima, pa mnogi od njih i ne znaju da im država „preslaguje“ viševekovna imanja. Ako sami ne prisustvuju „državnoj izmjeri“, imaju vremenski ograničeno pravo prigovora koje, kako pokazuje dosadašnja praksa, nadležni županijski sudovi po pravilu odbacuju i upućuju ih na parnični postupak, bilo da moraju da tuže državu Hrvatsku, nekog od srodnika, komšija ili „zainteresovanih lica“ koja su prevarno iskoristili njihovo neprisustvovanje izmeri i sebe naveli kao vlasnike tuđih imanja. Ova procedura koja često traje godinama podrazumeva i velike sudske troškove, poput angažovanja advokata, plaćanja podnesaka tužbe, veštaka, prevodioca (sic!) za dokumente iz Srbije, BiH ali i drugih zemalja sveta u kojima se trenutno nalaze prognani Srbi i njihovi naslednici, pa se samo retki odlučuju za pravnu bitku sa državom Hrvatskom. Poput one koju je povela i Ana P. koja do pravosnažnosti presude, odnosno do njenog potvrđivanja pred višim sudom, svoj identitet krije i od sadašnjih komšija, Apatinaca.
Milić Miljenović