AKO IDETE NA ZADUŠNICE OVO NIPOŠTO NEMOJTE RADITI Sveštenik objašnjava zašto nisu svi običaji na groblju u duhu pravoslavlja
Vernici Srpske pravoslavne crkve u subotu 22. februara obeležavaju Zimske zadušnice, dan posvećen sećanjima na upokojene članove familije i prijatelje. Običaji nalažu odlazak u crkvu na Svetu liturgiju, kao i obilazak grobova pokojnika.
Iako je pravilo da u crkvu, odnosno na groblje treba poneti samo kuvano žito, crveno vino, tamjan i voštanice koje bi trebalo zapaliti za pokoj duše umrlih i tako im osvetliti put do Hrista Spasitelja, u narodu važi običaj iznošenja hrane na groblje na zadušnice.
Kako Zimske zadušnice uvek "padaju" pre početka Vaskršnjeg posta, domaćice pripremaju mrsnu hranu, najčešće onu koju je pokojnik voleo, okade je i dele namernicima preko groba "za pokoj duše". Ali, neretko se iznošenje hrane na groblje pretvara u pravu gozbu, što nije u duhu obeležavanja ovog, za vernike važnog dana u znak sećanja na preminule članove familije i prijatelje. Jednako je neprimeren i običaj koji se, nažalost, takođe može videti širom Srbije – ostavljanje hrane, pa i cigareta na grobovima uz pojašnjenje da je pokojnik bio strastveni pušač.
– Na groblju bi trebalo upaliti sveću za pokoj duše, a ne cigaretu – kaže sveštenik Branislav Miljković iz Hrama Svete Petke na Ovčanskom putu.
Sveća je simbol svetlosti Hristove koji je, kako stoji u Bibliji, rekao: "Ja sam svetlost svetu".
Kad je reč o hrani, otac Branislav podseća da bi trebalo izneti žito i preliti grob crvenim vinom. Žito je simbol tela Hristovog, a crveno vino simboliše njegovu nevino prolivenu krv za oprost ljudskih grehova.
– Naš narod je uveo običaj da iznosi hranu na groblje, što datira iz vremena kada su na kapiji groblja stajali siromasi, neretko i oni koji su ostajali bez ruke i noge i bili nesposobni za rad, pa su im ljudi dolazeći na groblje davali takozvanu milostinju. Oni bi se, zahvalni za dobijenu hranu, molili za upokojene. Pogrešno je ostavljati hranu na grobu, jer je često razvlače životinje. Uvek je bolje nahraniti nekoga ko je u potrebi, pomoći porodici koja ima manje materijalnih sredstava, nego se nemarno odnositi prema njima, a hranu ostavljati da propada – podseća otac Branislav.
Molitva je, ističe, najvažnija, kako na dan kad obeležavamo Zadušnice, tako i tokom svih ostalih dana u godini. I kako to divno opisuje pravoslavlje, moleći se za druge činimo veliku duhovnu dobrobit nama samima. Vernici znaju da su molitva, post i život po "Svetom pismu", krila kojima se duša diže sa zemlje na nebo.