Boras: Vraćanje ćirilice u školstvo je budućnost

ali smatra i da moramo biti otvoreni budućnosti i dijalogu s manjinama i susedima s kojima Hrvatska ne deli velike jezičke barijere.

Nakon što su neki mediji u utorak objavili da se rektor najvećeg hrvatskog Univerziteta zauzima za to da se učenje ćirilice ponovno uvede u hrvatske škole kao obvezno gradivo, rektor Boras je Hini za taj predlog rekao:

"Kako poznavanje još jednoga pisma može otvoriti nove horizonte".

Boras potvrdio da je svestan politički osetljivoga trenutka u kojemu je javnost upoznata s njegovim predlogom da se ćirilica ponovno uvede u hrvatske škole, ali je i uveren da, kako je rekao, hrvatsko školstvo mora biti okrenuto budućnosti i dijalogu.

Podsetivši da je već kao dete uz latinično, svladao i ćirilično pismo, Boras je primetio da se tokom obveznoga školovanja susrećemo i s drugim pismima, pa tako na primer i s grčkim slovima, posebno u matematici i prirodnim predmetima.

Boras takođe smatra kako bi nam poznavanje ćiriličnoga pisma pomoglo da bolje upoznamo hrvatsku kulturnu baštinu, i uspostavimo kvalitetniji dijalog s nacionalnim manjinama u Hrvatskoj i nama susednim narodima - Crnogorcima i Srbima, kao i onima u Bosni i Hercegovini koji se služe ćiriličnim pismom.

Jer, uveren je rektor Boras, bolje poznavanje naših suseda i naših nacionalnih manjina i otvaranje "prozora" prema njima, naša je prednost.

Inicijativa o vraćanju ćirilice u odjeknula u Hrvatskoj

ZAGREB: Inicijativa rektora Zagrebačog univerziteta Damira Borasa i dela stručnjaka i lingvističara da ćirilicu treba vratiti u školstvo ođeknula je među političarima i stručnoj javnosti u Hrvatskoj, a lider HDZ-a i budući, najverovatnije zamenik premijera Tomislav Karamarko kaže "fakultativno da, kao obaveza - ne".

Mandatar Tihomir Orešković rekao je nedavno da je rano govoriti o vraćanju ćiriličnih natpisa u Vukovaru, gde, prema podacima poslednjeg popisa živi više od 30 odsto Srba.

Karamarko je danas novinarima da pitanje ćirilice treba raspraviti.

"Ne znam, to treba raspraviti, videti šta nam donosi. Fakultativno da, kao obaveza - ne", rekao je kratko Karamarko.

Borasovo objašnjenje izneto sinoć u Jutarnjem listu je da su ćirilica i glagoljica "starohrvatska pisma", te bi bilo lepo ponovo ih videti u nastavi.

Uveren da će u stručnoj javnosti mnogi misliti isto, Boras je rekao da bi ćirilicu trebalo vratiti u škole, a da bi glagoljicu trebalo ponuditi kao izborni predmet.

"Ukidanje ćirilice dugoročno nije bilo dobro. Ćirilica je uvek bila hrvatsko pismo i smatram da će u trenutku kada postane uobičajeno pismo koje se uči u školi izgubiti političku tenziju i postati ono što zaista jest, pismo kojim su se naši ljudi koristili od pamtiveka", rekao Boras danas za portal Index.hr.

Davor Dukić, redovni profesor Odseka za hrvatski jezik i književnost navodi dva razloga zbog kojih bi bilo dobro učiti ćirilicu.

"Na ćirilici imamo niz starih tekstova, a poznavanje toga pisma pomaže učenju ruskog jezika. Drugi je razlog to što se kod naših suseda koriste i ćirilica i latinica, a savladavanjem osnova ćirilice u osnovnoj školi naši bi učenici dobili mogućnost čitanja stručne literature na ćirilici", naveo je Dakić, koji se, kako se navodi, slaže sa tezom da, da je ćirilica ostala u hrvatskom obrazovnom sistemu, danas ne bi bilo toliko teškoća sa uvođenjem ćiriličnih ploča u Vukovaru.

Sa Borasovom inicijativom se, međutim, ne slaže u potpunosti direktor Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) dr Željko Jozić koji kaže da se slaže da se o ćirilici i glagoljici, kao o hrvatskim istorijskim pismima u školama ne uči dovoljno, ali ne smatra da ih treba učiti pisati kako se to nekada radilo. Naprotiv, uveren je da bi bilo bolje da se više uči informatika.

Jozić ne veruje i da bi učenje ćirilice kako se to prakticiralo za vreme Jugoslavije imalo praktičnog smisla, a ne slaže se da bi ono smanjilo tenzije između Hrvata i Srba.

"Učenje ćiriličnoga pisma kao što je to bilo u hrvatskim školama do 90-ih godina danas je potpuno nepotrebno, a sumnjam da bi to smanjilo tenzije koje se javljaju u društvu u vezi s problemom ćirilice u Vukovaru.

"Mislim da ima daleko boljih predloga u reformisanju nastavnog plana i programa hrvatskoga školstva poput onoga o većoj zastupljenosti informatike ili pojačanoga učenja hrvatskoga, ali i stranih jezika", rekao je Jozić.' poručio je Jozić.

Sličnog mišljenja su i stručnjaci iz Ekspertnog tima koji radi na reformi obrazovnim programima.

"Ćirilicu kao staro hrvatsko pismo učenici upoznaju kao jezičko-kulturnu činjenicu na informativnom nivou jer su stari hrvatski spomenici pisani hrvatskom ćirilicom, odnosno bosančicom. Mislimo da učenici ne treba da uče da pišu starohrvatskom ćirilicom u redovnoj nastavi, no ona može biti deo izborne nastave ako postoji interes učenika", tumače stručnjaci za hrvatski jezik, preneo je t-portal.

Kažu da isto važi za glagoljicu koja je takođe deo hrvatske baštine:

"Učenicima su glagoljička slova, kao likovni element, zanimljiva i vole ih pisati. Stoga, ako postoji interes učenika, mogu učiti glagoljicu u vannastavnim aktivnostima, u sklopu projekata ili izborne nastave".

Upozoravaju istovremeno da su učenici već preopterećeni nepotrebnim sadržajima.

"Jedna od osnovnih namera u stvaranju novoga kurikuluma je rasterećivanje sadržaja s ciljem ovladavanja različitim znanjima i veštinama važnim za lični i profesionalni život", navode stručnjaci i dodaju da bi poučavanje starohrvatske ćirilice u redovnoj nastavi bilo suprotno savremenim trendovima u razvijenom svetu:

"U kurikulumima drugih zemalja koje smo analizirali nije predviđeno podučavanje istorijskih pisama kao deo kurikuluma redovne nastave', zaključuju članovi Ekspertnog tima.

(Tanjug)