Na gostovanju u Ivanjici najlošije izdanje Vojvodine u ovom prvenstvu
Po sistemu toplo-hladno Vojvodina je dvonedeljnu pauzu u takmičenju, zbog učešća reprezentacije u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, dočekala na petom mestu, na istoj poziciji koja joj je i bila predodređena u drugom prvenstvenom poluvremenu, na osnovu rezultata i učinka u prvom delu.
Minulog vikenda ostala je neporažena na gostovanju kod Javora u Ivanjici (1:1). Na prvi pogled, ohrabrujuće deluje podatak da je, uz šampiona i lidera na tabeli Crvenu zvezdu, jedina ekipa bez poraza ovog proleća. Svaki drugi, treći i svaki naredni pogled na njen učinak svedočiće o raskoraku između želje i realizacije plana u minulih 27 kola. Remi u Ivanjici je 11. po redu. Nije potreban generalski čin, dovoljan će biti i desetarski za poređenje i zaključak šta znači 11 osvojenih bodova, u odnosu na izgubljena 22 u tim susretima. U takvom raskoraku i podatak o nepobedivosti Vojvodine u drugom prvenstvenom poluvremenu gubi svaki smisao.
Vojvodina je razočarala u Ivanjici. Koliko zbog rezultata, mnogo više zbog loše igre, najlošije u sezoni, a najviše zbog toga što su najave i očekivanja posle bleska u derbiju sa Čukaričkim ostali u senci neobjašnjive i za profesionalce neprihvatljive toplo-hladno naracije. Samo dva šuta u okvir Javorovog gola, po jedan u prvom i u drugom poluvremenu naslikali su dijametralnu sliku u odnosu na prethodni meč na Karađorđu. Nije li približno sličan tok dešavanja zabeležen i u neprihvatljivom padu u Beogradu na krovu (0:0), posle sjajne partije (4:1) na gostovanja u Nišu?! U tim i takvim dijametrima i leži razlog nezadovoljstvu istinskih poklonika loptanja u pola belom, pola u crvenom. Jedno im je oko nasmejano kao osnov za pesmu navijačku, drugo žmirka u neverici, uzalud tražeći uzroke oscilacijama kolektiva vrednog poštovanja. Vrednog, međutim, na osnovu pojedinačnih ličnih karata i njihovih vlasnika, visoko pozicioniranih i rangiranih u vrednosnim relacijama srpskog fudbala. I odlično plaćenih, kako je to prilikom preuzimanja ponuđene mu uloge šefa stručnog štaba ustanovio trener Radoslav Batak.
Istina, teren na Javorom stadionu kraj Moravice jeste u katastrofalnom stanju. U njegovoj konfiguraciji gubila se i mogućnost preciznih pasova, tako da je većina pokušaja za uspostavljenje akcije, koja bi vodila do prilike za šut, ostajala u domenima pokušaja. Ukoliko bi taj hendikep mogao da se uzme u obzir kao olakšavajuća okolnost za neuspeh, ne stoji bojazan od ivanjičkih navijača i mogućnosti da svojim navijanjem, sa tribina koje su podignute neposredno uz teren, dekoncentrišu gostujuće navijače. Ovoga puta kraj Moravice bučniji su bili navijači iz Novog Sada. I na tom gostovanju svoga kluba, načinom podrške sa tribina, bili su znatno iznad izdanja Novosađana na terenu.
Fudbaleri Vojvodine juče nisu trenirali. Neće ni danas. Dvodnevni odmor svako će da iskoristi na sopstveni način. Jedinstven ostaje jedino deklarativni stav da u preostalih 10 kola (tri u osnovnom delu prvenstva i još sedam u doigravanju) pronađu način da ispeglaju oscilacije po principu toplo-hladno i da maksimalno motivisani, disciplinovano i organizovano, kao jedan, privedu takmičenje željenom kraju za evropski početak.
L.Bakmaz