Održana komemoracija Mladenu Vučiniću u FK Vojvodina
U Fudbalskom centru “Vujadin Boškov” u Veterniku danas je bilo puno istinske tuge, protkane ponosom i velikim pijetetom. Ovakva osećanja prosto su bila neminovna, jer je održana komemoracija u znak sećanja na Mladena Vučinića, nedavno preminulog člana prve šampionske generacije novosadskog kluba.
U prisustvu velikog broja članova porodice, sportskih i životnih prijatelja, bivših i sadašnjih funkcionera FK Vojvodina i ljudi iz društveno-sportskog miljea Novog Sada i AP Vojvodina, od legendarnog fudbalera, srednjoškolskog profesora, intelektualca i čoveka čiji je život bio protkan velikim, humanitarnim radom i delima, oprostili su se Dušan Vlaović, generalni direktor “Dnevnik Vojvodina presa” i član Skupštine FK Vojvodina i Vasa Pušibrk, Vučinićev nekadašnji saigrač, cimer i prijatelj.
- U legendu je otišao jedan od najistaknutijih članova najboljeg tima Vojvodine u istoriji - rekao je Vlaović. - Njegovim odlaskom, sa životne scene nestala je kompletna odbrana šampionske ekipe iz 1966. godine i prava privilegija bila je poznavati sve te ljude. Mladen nije bio samo odličan fudbaler, već i vrhunski pedagog, intelektualac i nadasve - čovek. Čitav svoj život posvetio je Vojvodini, klubu za koji je živeo. Ostaće upisan zlatnim slovima u istoriji kluba, a uspomena na njega živeće večno, jer legende nikada ne umiru.
Potom je Vasa Pušibrk pročitao kratko obraćanje 90-godišnjeg Radomira Krstića, takođe velikog igrača iz istorije crveno-belih, koji je, iako nije mogao da bude prisutan, tom prilikom naglasio da je bila velika sreća, zadovoljstvo i čast igrati i poznavati se s Mladenom Vučinićem.
- Mladen se, s porodicom, u procesu kolonizacije preselio iz rodnog Oraha u Hercegovini u Temerin i ubrzo počeo da igra fudbal u Vojvodini - dodao je Pušibrk. - Bio je član omladinske, mlade i B selekcije Jugoslavije, a bio je i kandidat za olimpijsku reprezentaciju za Igre u Rimu, 1960. godine. Uz puno odricanja, uporedo s igranjem fudbala, bio je posvećen učenju, pa je, posle osvojne titule 1966. godine, već naredne godine diplomirao na Tehničkom fakultetu u Novom Sadu. Bavio se i humanitarnim radom, pa je, zajedno sa suprugom Jovankom, dobio Svetosavsku povelju za pomoć koju je pružao SOS Dečjem selu u Sremskoj Kamenici. Uz to, bio je izuzetno aktivan i u Matici Srpskoj. Poživeo je 78 godina i može se reći da je njegov život bio smislen i ispunjen.
Posmrtni ostaci Mladena Vučinića danas su kremirani i sahranjeni na Novom groblju u Novom Sadu.
A. P.
S komemoracije Mladenu Vučiniću u FC “Vujadin Boškov”, Foto: S. Šušnjević