Istorija – naši asovi (2): Tragičan kraj Durkovića
Treneri obično na poziciji bekova biraju fubalere koji zbog nekog razloga ne mogu igrati u navali na bočnim pozicijma, nemaju dovoljnu brzinu ili im je tehnika nešto slabija. A često se na bočnim pozicijama nađu i nešto niži štoperi, koji se na centralnim pozicijama ne mogu nositi mnogo jačim i višim fudbalerima.
Tako je bilo nekada, ali je tako i sada iako sada bekovi, ili kako ih zovu bočni odbrambeni fudbaleri mnogo više učestvuju u napadu. Mi smo uvek imali solidne bekove, dobre igrače koji su pođednaka dobro odrđivali i defanzivne i ofanzivne zadatake. Prvi bio Milutin Ivković, koji je Mundijalu u Montevideo 1930. godine vodio našu reprezentaiju do bronzane medalje.
Na početku pedesetih godina desnog beka u reprezentciji Jugoslavije igrao je Branko Stanković, koji se isticao elegancijom, prefinjenom tehnikom i dobrom skok igrom, nije slučajno da su ga saigrači prozvali „ambasador”. Stanković je posle završetka igračke karijere bio uspešan trener s Vojvodinom je 1966 godine osojio šampionsku titulu, a potom je dugo godina vodio Crvenu zvezdu, sa kojoj je stigao do finala Kupa pobednika kupova.
A onda je na scenu stupio Vladimir Durković, po mnogima najbolji bek kojeg smo imali, Ponikao je u Napretku iz Kruševca, ali vrlo brzo sa 19 godina prešao je u Crvenu zvezdu, gde je stigao kao napadač. Međutim , posle neuspele polusezone u napadu prekomandovan je u odbranu, gde je na mestu desnog beka pružao sjajne partije. Bio je bek robusnog stila, veoma hitar, beskompromisan, sa najbržim i najracionalnijim rešenjima. Borac koji se nikad nije predavao i koji je uvek težio osnovnom cilju – da zadrži protivnika i otkloni opasnost od gola. Ali, pošto je svojevremeno igrao i u navali, znao je povremeno da iskoristi šansu i priključi se napadu, dejstvujući vrlo uspešno preko desnog krila.Za repezentaciju Jugoslavije odigrao je čak 50 utakmica, a blistao je na svetskom prvenstvu 1962. godine u Čileu, gde smo zauzeli četvrto mesto i izbran je za najbolji tim šampionata. Bio je deo tadašnje nezamenljive odbrane: Šoškić, Durković, Jusufi, koji je u „plavom“ dresu odigrali zaredom čak 31 utakmicu.
Posle Mundijala u Čileu karijeru je natavio u inostranstvu, igrao je za Borusiju iz Menhengladbaha Sent Etijenu i na kraju u švajcarskom Sionu, gde je uprkos poodmaklih fudbalskih godina (35) bio najbolji igrač. Ali karijera mu se nesrećno završila. Posle meča između Siona i Bastije u Alpskom kupu jedan pijani policajac ga je upucao u stomak i upkos velikim naporima lekara Dure je posle desetočasovne borbe preminuo.
Top 10 desnih bekova
1. Vladimir Durković (Crvena zvezda), 2. Branko Stanković (Crvena zvezda), 3. Mirsad Fazlagić (Sarajevo), 4. Novak Roganović (Vojvodina), 5. Branislav Ivanović (Zenit), 6. Ivan Buljan (Hajduk), 7. Zlatko Krmpotić (Crvena zvezda), 8. Mladen Ramljak (Dinamo), 9. Zoran Vujović (Hajduk), 10. Milovan Đorić (Crvena zvezda).
Bilo bi greh ne pomenuti i beka Vojvodine Novaka Roganovića, koji je sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio zlatnu meadalju na olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine, kao nekadašnjeg beka Crvene zvezde Milovana Đorića, kojeg su zbog stila igre, ali i ponašanja nazvali „prvi srpski bek“, čak je stigao i do mesta selektora, ali se nije proslavio „plave” je vodio na tri meča i zabeležio tri poraza.
Poslednjih desetak godina, za reprezentaciju Srbije na poziciji desnog beka često je igrao Branislav Ivanović, fudbaler sa sjajnom karijerom, koji je danas kapiten ruskog Zenita iz Sankt Perburga, Bane je „orlove“ odigrao 105 utakmica i rekorder je što se tiče nastupa u najdražem dresu. Ponikao je u Sremu iz Sremske Mitrovice, potom igrao za OFK Beograd, pa za Lokomotivu iz Moskve, a svetsku slavu stekao je u dresu londonskog Čelsija, s kojim je osvojo Ligu šampiona i Ligu Evroope i tri titule prvaka Engleska.
Lista sjajnih bekova je zaosta svelika pored onih koji su na top pozicijama valja pomenuti i druge, pre svih Milutina Ivovića, koji je branio naše boje na Mundijalu u Urugvaju, a tu su još: Bruno Belin, (Dinamo), Petar Krivokuća, Nikola Jovanović, Dušan Basta (Crvena zvezda), Vasilije Šijaković (OFK Beograd), Rajko Aleksić, Đorđe Vujkov (Vojvodina), Nenad Stojković, Velimir Sombolac (Partizan), Nikica Cukrov (Rijeka), Antonio Rukavina (Astana), Vilson Džoni (Hajduk)...
G. Kovač