Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

Dragan Bulajić: Kada je Denova Zvezda harala Kanadom

02.10.2022. 15:53 16:11
Piše:
Foto: Privatna arhiva/Dragan Bulajić

Tih predratnih devedesetih, dok je Fudbalski klub Crvena Zvezda harao Evropom i popeo se na krov sveta, u Severnoj Americi takođe je harala Zvezda. Doduše, Fudbalski klub Star iz Hamiltona u državi Ontario, kojim je rukovodio jedan zvezdaš, Dragan Bulajić.

Devedesete su za Zvezdu iz Hamiltona bile zlatne godine jer su na amaterskom nivou fudbala dominirali u regionalnoj ligi Hamiltona, ali su i rekorderi po broju uzastopnih osvajanja „Spektator kupa“, nastarijeg fudbalskog takmičenja u Severnoj Americi, jer su šest godina u nizu podizali pehar namenjen najboljima. Ovi uspesi su ostali daleko od očiju javnosti u našoj zemlji koja se, nakon Zvezdinih fudbalskih podviga, u narednim godinama suočavala sa krvavim ratnim raspadom Jugoslavije, izbegličkom krizom, sankcijama, hiperinfalcijom i mnogim drugim lošim vestima. Te 1994. godine kada je u krnjoj Jugoslaviji startovao „deda-Avramov dinar“ bar privremeno zaustavljajući podivljalu hiperinflaciju, Dragan Bulajić, ili Den, kako su ga zvali u Kanadi okončao je svoju karijeru na čelu hamiltonske Zvezde sa mnoštvom nagrada. Od 2006. godine živi u Subotici, a na te uspešne dane ostala je pokoja fotografija i pehar, ali i pregršt sećanja koje Den do sada nije delio s medijima.  

Ovaj osamdesetogodišnjak i danas prati fudbal i o njemu može mnogo da govori. Iz Subotice se otisnuo u Kanadu davne 1967. godine. U mestu Hamilton u državi Ontario pridružio se mnogobrojnoj zajednici Jugoslovena. Iako s diplomom tekstilnog tehničara, zaposlenje je našao u železari, jer je bio bolje plaćen posao, pa je tamo radio do penzionisanja.

Međutim, sport je ostao njegova ljubav, pa se tako obreo i u tamošnjem sportskom društvu koje je okupljao Jugoslovene.

– Imali smo jugoslovenski klub. U okviru njega je radio šahovski klub, a onda smo doneli odluku da oformimo i fudbalski klub. Pošto je većina nas navijala za Crvenu zvezdu, nazvali smo ga Hamilton star i igrali su uglavnom naši igrači. Igrali su tu i partizanovci, nismo bili isključivi – kaže kroz šalu Bulajić.

Iako su tim činili igrači s prostora bivše Jugoslavije, rezultati u početku nisu bili zadovoljavajući, a ubrzo se pojavio i jaz između dve struje. Jedna je zagovarala da igraju igrači s ovih prostora, a drugi, mahom u upravi kluba, da igraju najbolji bez obzira na poreklo. Taj spor rezultovao je raspuštanjem uprave 1982. godine i Bulajić tada postaje menadžer kluba. Klub je te godine ispao iz najvišeg nivoa amaterske lige Hamiltona, ali su se brzo konsolidovali i vratili u najelitniji rang. Denov angažman bio je više nego menadžerski. Uskoro će se ispostaviti da je obavljao gotovo sve poslove u klubu, nabavljao opremu, obezbeđivao finansije, birao trenera, igrače, čak i stekao trenersku licencu za amaterski nivo takmičenja. Jedino što u tom periodu nije obuo kopačke i zaigrao.

– Da ne bude zabune: ja nisam radio džabe. Ja sam plaćao da radim. Mene je 7.000 dolara koštala svake godine fudbalska sezona od tri i po-četiri meseca – navodi Bulajić.

Kroz klub je prošlo mnogo igrača i trenera, ali je uvek nastojao da u tom timu bude neko s ovih prostora. Da li na klupi, da li u sastavu. Ipak, vodio je računa o kvalitetu tima, jer je i amaterski nivo takmičenja imao svoje trofeje i lige. Igrači su mahom bili studenti fakulteta za sport, ali i ljudi različitih profila.

– Fudbal u Kanadi nije bio ništa naročito. S kraja osamdesetih počinje ozbiljnija organizacija fudbala u toj zemlji. A kroz našu Zvezdu su prošli i igrači koji su pravili karijere i na profesionalnom nivou – priseća se Bulajić.  

Kroz klub su prošli mnogi bivši igrači koji su stasavali na terenima poznatih jugoslovenskih ekipa, a preko fudbala su sticali mogućnost i da se skuće u Kanadi. I to je Den završavao. No, o tome ne želi da govori.

Ono o čemu s ponosom govori je istorijski uspeh Stara da Spektator kup koji je osnovan 1896. godine osvajaju šest puta uzastopno. Najbolja sezona bila je 1989. 

– To je bila sezona kada smo u ligi dali 72 gola, a primili četiri. Izgubili smo jednu utakmicu i to u finalu Ontario kupa. Te godine smo osvojili četiri trofeja i bili najbolji amaterski klub Ontarija – navodi Bulajić.

Osim igrača s naših prostora, u timu su igrali i entuzijasti koji su iza sebe imali zavidne profesionalne karijere, i obrazovanja.

– Imali smo Egipćanina Gamala el Šaravija. Završio je univerzitet i bio profesor matematike po obrazovanju. Ali je radio kao taksista. Nije hteo da predaje matematiku. Ali je bio strašan fudbaler. Igrao je za omladinsku reprezentaciju Egipta. Imali smo iz Gane omladinskog reprezentativca Feuzinija Daudu, bio je odličan fudbaler. Napravio je karijeru i po Belgiji i Nemačkoj. On i Džeri Siprijani, Italijan, igrali su i u američkoj MLS. S tim da se Džeri vratio posle dve godine u Kanadu gde je prodavao hipoteke, a Dauda je nastavio fudbalsku karijeru. Imali smo i Kanađanina škotskog porekla, koji je bio najbolji student knjigovodstva i posle studija dobio je odmah posao direktora nekog osiguravajućeg društva. A imao je porodičnu farmu 25 krava muzara. Pošto mu je otac preminuo tokom studija, on je preuzeo i brigu o farmi. Ali nije promašio ni jedan trening niti jednu utakmicu. Jedinu utakmicu promašio je kad se ženio, pa imao momačko veče. Bio je neverovatan talenat. Iako po fizičkim karakteristikama nije podsećao na fudbalera, kao visok i suv. Ali je bio jako brz. Bio je najbolji čovek koga sam sreo – evocira uspomene Den.

Priseća se i Lerija Vudsa koji je, kako kaže mogao da igra profesionalan fudbal. Bio je brz i jak.

– Iako je kasno počeo da igra fudbal brzo je učio i napredovao. A bio je avio-inženjer. Jednom je došao na utakmicu avionom. Tada smo saznali da ima svoj privatni avion. A igrao je u ovoj ligi – kaže Den.

Aleksandar Savanović

Pobedili i Brazilce

U amaterskoj ligi nije bilo novaca, tačnije, bili su troškovi, ali su fudbaleri Hamilton Stara zarađivali na malom fudbalu.

- Turniri su se igrali u hokejaškoj areni gde lopta nije izlazila, gde se igrao onaj tipični trkački engleski fudbal. Golori su bili rukometni i igralo je pet igrača i golman. Uplaćivala se kotizacija i onda pobednik uzme taj nagradni fond. Mi smo te turnire osvajali više puta. Jedne godine smo pobedili i brazilsku ekipu koja je krstarila po Severnoj Americi, išla po turnirima i zarađivala novac. Imali su veliku medijsku pažnju u hamiltonskim medijima zbog rezultata koje su ostvarivali. Ali su u Hamiltonu izgubili od naše ekipe 3:1. Tako da smo sutradan mi bili glavna vest u novinama - priseća se Bulajić.

Piše:
Pošaljite komentar