BORBA SRBIJE U KONTROLISANOJ DIPLOMATSKOJ ARENI ZA NEZAVISAN GLAS Predvođeni predsednikom Vučićem i premijerom Vučevićem vodimo politiku nezavisne države
Glasanje u četvrtak, 24. maja u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija može biti istorijski presedan. Po cenu izazivanja novih tenzija u regionu i otvaranja „Pandorine kutije“ kreiranja kasnijih sličnih rezolucija, plan pojedinih političkih struktura iz zapadnih zemalja je da srpskom narodu stave žig „genocidnog“. Iako ova rezolucija, ukoliko se donese nije obavezujuća, može da pokrene nove zahteve za ukidanje Republike Srpske, traženje ratne odštete od Srbije, itd.
Vučić i Vučević se suprotstavljaju zahtevima moćnijih zemalja
Srbija se diplomatski bori, i u Beogradu i u Njujorku, da uveri što više članica Ujedinjenih nacija da bi usvajanje ove rezolucije o Srebrenici bio loš potez koji ne bi vodio ka pomirenju na Balkanu, a ni šire. Evidentno je da Srbija predvođena predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i premijerom Milošem Vučevićem vode politiku nezavisne i suverene države, tvrdoglavo suprotstavljajući se zahtevima moćnijih zemalja da slušaju njihove zahteve.
Srbija ni posle skoro dve i po godine od rata u Ukrajini nije uvela sankcije Rusiji, nije priznala nezavisnost svoje južne pokrajine, Kosova i Metohije, zajedno usaglašava političke poteze sa Republikom Srpskom, sarađuje na najvišem nivou sa Republikom Mađarskom...
U vremenu kada je skoro svaka država Evropske Unije i NATO izgubila deo svoje nezavisnosti, jer je bila primorana da usaglašava svoju politiku sa Berlinom, Parizom, Briselom, Londonom ili Vašingtonom, Srbija „bode oči“ i da je primer da jedna mala zemlja u kontrolisanom haosu diplomatske arene pokušava da se izbori za svoj nezavisan glas.
U četvrtak će se videti ko su prijateljske zemlje Srbije
Iz tog razloga, određeni centri moći su odlučili da Srbiju „disciplinuju“. Da pokažu da se moraju slušati. Pritisci i na ostale manje države, koje su prijateljske Srbiji su veliki da se srpski narod osudi za nešto što nije nijedan do sada u svetskoj istoriji. Sigurno je da ne postoji dovoljna podrška u Ujedinjenim nacijama za ovu suludu rezoluciju, pa se ni uzdržani glasovi neće brojati. Iako će dosta država svojim uzdržanm glasom „posmatrati sa strane“, mora se imati u vidu da uz ovakve pritiske, svaki glas koji nije za tzv. Rezoluciju o Srebrenici je za Srbiju prijateljski glas.
Stoga i premijer Miloš Vučević već danima razgovara sa ambasadorima stranih država u Beogradu, pokušavajući da im kaže koju rečenicu pravde i istine. Koliko je istine i pravde ostalo u svetu, videćemo u četvrtak. Videćemo i koje su države Srbiji prijateljske, a koje „partnerske“.
Rastislav Stojsavljević, profesor geopolitike