Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

Vajar Đorđe Jovanović, talentovani Novosađanin kog su mnogi zaboravili

31.01.2021. 17:34 17:39
Piše:
Izvor: Dnevnik.rs

„Mene je srpski narod voleo, ja sam za njega živeo i radio i ja se zbog toga ponosim” – u autobiografiji iz 1947. godine napisao je rođeni Novosađanin, vajar, akademik Đorđe Jovanović, o kome će ove nedelje za „Dnevnik” govoriti vodič i članica Udruženja turističkih vodiča Novog Sada (UTVNS) Dubravka Bajkin.

Ona je naglasila da se 21. januara navršilo tačno 160 godina od rođenja, kako kaže, jednog od najvećih srpskih vajara na prelazu iz 19. u 20. vek i našeg prvog školovanog vajara i akademika Đorđa Đoke Jovanovića. On je 1861. godine rođen u Novom Sadu kao najmlađi od sedmoro dece u porodici grčkog učitelja Nikole Janakidisa.

– Njegov otac je u Novi Sad došao nekoliko godina pre Bune iz okoline Soluna, a kao i mnogi drugi Grci i Cincari, u našem gradu oženio se srpkinjom Jovankom Petrović i promenio prezime u Jovanović – započinje priču Dubravka Bajkin, i dodaje da je Đorđe od oca dobio dobro obrazovanje. – Od ranog detinjstva je pokazivao smisao za umetnost, lepo je crtao, a svirao je i violinu. Školovanje je započeo u Novom Sadu, ali 1870. godine njegov otac ostaje bez posla jer Grčka škola prestaje da radi. U to vreme u Novom Sadu je ostalo veoma malo Grka, pa su poslednjih godina Grčku školu pohađala pretežno srpska deca. Porodica se seli u Kneževinu Srbiju, gde Đorđe nastavlja školovanje u Kragujevcu, Požarevcu i Beogradu.

Kako dodaje naša sagovornica, Đorđe Jovanović je, pre nego što se definitivno opredelio za vajarstvo, u Bavarskoj učio drvorezbarstvo, a u Beogradu studirao na Tehničkom fakultetu. On je 1884. godine dobio stipendiju i započeo studije na Akademiji likovnih umetnosti u Beču, kod profesora Edmunda Helmera. Studije je nastavio već sledeće godine na Akademiji u Minhenu, kod profesora Maksa Vidimana. Po rečima Dubravke Bajkin, Đorđe Jovanović je 1887. godine otišao za Pariz, gde boravi od 1892. do 1903. godine, uz kratko proveden period u Srbiji, gde je radio kao nastavnik crtanja. U Parizu je 1899. godine dobio bronzanu medalju za svoju statuu kneza Miloša, a 1900. je godine diplomirao vajarstvo u Parizu i tamo osvojio zlatnu medalju na Svetskoj izložbi.

Dubravka Bajkin navodi da je Đorđe Jovanović vreme od povratka u Srbiju do Prvog svetskog rata proveo u Beogradu, a ratne godine u Parizu.

On je, kako ističe, već 1920. godine izabran za redovnog člana Srpske kraljevske akademije, koja će mu 1933. godine izdati monografiju za koju je predgovor napisao Uroš Predić. Đorđe Jovanović je do penzionisanja radio kao profesor u gimnaziji i inspektor u Ministarstvu građevine.


Od vajareve kuće do luksuznog restorana

Vajar Đorđe Jovanović je od 1926. godine živeo i radio na Neimaru, u Skerlićevoj ulici 6, u svojoj kući s velikim ateljeom, podignutoj po projektu arhitekte Dragutina Šiđanskog i inženjera Stojana Veljkovića.

– Na prednjoj fasadi kuće, u specijalno projektovanim polukružnim nišama, smeštene su alegorijske figure, od kojih ženska simbolizuje slikarstvo, a muška vajarstvo – opisuje Dubravka Bajkin, i dodaje da je u toj kući Jovanović živeo i radio više od dve decenije, a 1944. godine se iz nje odselio u Esad-pašinu ulicu. – Nažalost, pošto je godinama bila zapuštena, ta vila, prekrasan primer rafiniranog ukusa umetnika, renovirana je i u njoj je otvoren luksuzni restoran, bez ikakve naznake da je u kući dve decenije živeo i stvarao Đorđe Jovanović.


Kada je u pitanju njegova umetnička karijera, Dubravka Bajkin ističe da je prvu samostalnu izložbu imao u svom rodnom Novom Sadu 1905. godine, da bi u toku života izlagao u mnogim svetskim gradovima. Ona navodi da je njegova poslednja samostalna izložba bila 1933. godine u Umetničkom paviljonu na Kalemegdanu, i naglašava da je važan i Jovanovićev pedagoški rad kao jednog od osnivača, profesora i direktora Umetničke škole u Beogradu od 1905. do 1914. godine.

– Zajedno s grupom svojih kolega slikara i vajara, jedan je i od osnivača prvog umetničkog društva u Srbiji „Lada” 1904. godine, kao i Udruženja likovnih umetnika, osnovanog u Beogradu 1919. – naglašava Dubravka Bajkin. – Bio je odličan sportista, veliki zaljubljenik u biciklizam, prokrstario je na biciklu Evropu, a bio je i među najboljim srpskim planinarima. Taj naš najplodniji vajar, u toku svog dugog života, stvorio je više od 600 dela: skulptura, bista znamenitih Srba, medaljona, reljefa, minijatura...

Osim pomenutih dela, Đorđe Jovanović je posebno poznat i po javnim spomenicima, a kao neke od najznačajnijih Dubravka Bajkin navodi monumentalni Spomenik kosovskim junacima na kojem je radio punih 12 godina i koji krasi centralni gradski trg u Kruševcu. Zatim izdvaja spomenik knezu Milošu u Požarevcu, Josifu Pančiću, Vuku Karadžiću i vojvodi Vuku u Beogradu, Branku Radičeviću u Sremskim Karlovcima, kao i više od 30 spomenika na Novom groblju u Beogradu. Dubravka Bajkin napominje da je Đorđe Jovanović Novosađanima ostavio dva spomenika: prvi iz 1912. godine – „Nimfa Dunava”, poznat i pod nazivom „Devojka s rogom izobilja” na ulazu u Dunavski park, kao prvu profanu skulpturu u Novom Sadu. Drugi se, kako navodi, nalazi na vrhu kupole zgrade Centralnog kreditnog zavoda (Srpske banke) na uglu Miletićeve i Grčkoškolske ulice. To je skulptura grčkog boga Hermesa, odnosno rimskog Merkura, zaštitnika trgovine.

– U svom stvaralaštvu Jovanović je ostao veran tradiciji i stilu akademskog realizma, a novi, avangardni pravci i stilovi ga nikada nisu zanimali, mada ih nije osporavao. Đorđe Jovanović je preminuo, u priličnoj meri zaboravljen, u dubokoj starosti 1953. godine, a sahranjen je na Novom groblju u Beogradu. Ova, 160. godina od njegovog rođenja, prilika je da se podsetimo tog značajnog umetnika, koga neki nazivaju „srpskim Rodenom”.

Umetnik koji je imao dva sina i dve žene

Po rečima članice UTVNS-a Dubravke Bajkin, Đorđe Jovanović se u Minhenu venčao sa svojom prvom ženom, Nemicom Emom Viktorijom Šajtler s kojom je dobio dva sina.

– Prvi sin Mirko se, kao dobrovoljac u francuskoj armiji, hrabro borio i poginuo u Prvom svetskom ratu, a drugi, Aleksandar-Branko je postao geolog i nastanio se u Maroku – navodi Dubravka Bajkin. – Taj prvi, neuspešan brak, kratko je trajao, a posle razvoda, sinovi su ostali da žive s ocem u Parizu. Druga supruga Đorđa Jovanovića je bila mlada Francuskinja, lepotica Margarita (Margo) Rober, s kojom je umetnik živeo u srećnom braku do kraja života.

K. Ivković Ivandekić

 

Autor:
Pošaljite komentar