Ulica Jevreja, zanatlija i trgovaca
Među najstarije ulice u Novom Sadu svrstava se Jevrejska, koja je na planu grada iz 1745. godine ucrtana kao deo (Osiječke) Futoške ulice, i u to vreme protezala se sve do današnjeg Trga slobode.
Kako objašnjava direktor Istorijskog arhiva Grada Petar Đurđev, Jevrejska ulica, ponekad nazivana i Mala futoška, svoje ime je dobila nakon što je Novi Sad 1748. godine dobio status slobodnog kraljevskog grada i kada je naloženo da gradske vlasti moraju da obezbede poseban kvart u kom će živeti Jevreji.
– Na sednici Magistrata 18. oktobra 1748. godine odobreno je produženje roka prodaje jevrejskih kuća u ostalim delovima grada, kao i kupovina objekata od vlasnika u delu Futoške ulice, koja će kasnije promeniti naziv u Jevrejsku – kaže Đurđev. – Prema popisu iz 1780. godine, od 38 vlasnika kuća, u 15 su bili Jevreji, što znači da nisu samo oni naseljavali taj sokak. Ulica je ime po toj nacionalnoj zajednici nosila sve do tridesetih godina prošlog veka, kada je promenjeno u Kralja Petra Drugog, zajedno s ostatkom Futoške. Između 1941. i 1944. godine, za vreme Drugog svetskog rata, ponela je ime po istaknutom mađarskom vojvodi Ferencu Drugom Rakociju. Od 1944. do 2000. godine zvala se Ulica JNA, i to sve do kasarne na Futoškom putu, a odatle najpre Bulevar Edvarda Kardelja, a potom Bulevar revolucije.
U njoj je stanovala nekolicina znamenitih Novosađana i bila je poznata po brojnim trgovinskim i zanatskim radnjama. Saobraćaj se odvijao uglavnom fijakerima, te je od 1901. do 1911. godine tuda prolazio omnibus, a do 1958. godine i električni tramvaj.
Peta sinagoga u Novom Sadu
Novosadska sinagoga jedna je od četiri koje postoje danas u Srbiji. Građena je u periodu od 1906. do 1909. godine, a projektovao ju je mađarski arhitekta Lipot Baumhorn. To je peta sinagoga koja je izgrađena u istoriji Novog Sada, a podignuta je na mestu stare koja je sagrađena 1826. godine. Karakteriše je ukrštanje različitih stilova i veoma podseća na segedinsku. Na ulazu stoji natpis „Neka ova kuća bude dom molitava za sve narode”.
– Vlasnik kuće pod brojem dva bio je gospodar Jevrem Obrenović, a osim njega, u toj kući je stanovala i 1852. godine preminula, kneginja Ljubica, žena kneza Miloša Obrenovića, koji je takođe tamo povremeno boravio – objašnjava Đurđev. – Među znamenitijim ličnostima bi je i Aleksander Šosberger, čiji je unuk, Georg Šosberger, bio poznati lekar, a praunuk prvi upravnik Gradske bolnice 1909. godine. Tu je živela i Judita Horovic, borac za ženska prava. Nažalost, za vreme racije mnogi Jevreji iz te ulice su izgubili život, a oni koji su preživeli užase odselili se su u tada novoformiranu državu Izrael.
Među mlađim generacijama potpuno je nepoznato da je Jevrejska ulica pre četiri ili pet decenija, zbog razvoja grada, promenila svoj pravac. Velikim urbanističkim radovima sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka ona je skraćena, a novoizgrađeni produžetak Bulevara Mihajla Pupina presekao je Jevrejsku ulicu, te je na njenom delu, koji se nalazio bliže centru grada, formiran Pozorišni trg, dok je za potrebe izgradnje zgrade Srpskog narodnog pozorišta porušen deo kuća. Bulevar oslobođenja presekao je Futošku ulicu, zbog čega je Futoška pijaca, koja se do tada nalazila negde na sredini trase novog bulevara, pomerena u Jevrejsku ulicu.
S. Kovač