Prihvati sebe, hendikep nije problem!
Međunarodni filmski festival „Uhvati sa mnom dan / Uhvati film” četrnaesti put se održava u Novom Sadu i obuhvata projekcije filmova na temu
dostignuća osoba s invaliditetom i izazova s kojima se susreću, ali i zanimljive radionice i tribine. „Druga perspektiva: seksualnost osoba sa invaliditetom” bila je tema tribine koja je održana u Kulturnom centru Novog Sada, a na kojoj su govorili nemački glumac bosanskog porekla Ervin Aljukić, predsednica organizacije „Iz kruga Vojvodina” Svjetlana Timotić i blogerka i pravnica Snježana Jolić.
Koliko je razvijena svest našeg društva o osobama s invaliditetom, na koji način ih prihvata, koji su uzroci neprihvatanja, paralele između svesti ljudi s prostora bivše Jugoslavije i Nemačke, ali i Amerike, s obzirom na iskustvo i kontakt Ervina Aljukića s tim prostorima, neka su od pitanja i tema o kojima su učesnici tribine govorili, istovremeno deleći svoja iskustva, što je zapravo i najvažnije, kako za takve događaje, tako i za celokupnu svest društva.
Istraživanja, ali i iskustva sagovornika pokazuju da, ma koliko se društvo razvilo, nažalost, i dalje postoji mnogo predrasuda i stereotipa vezanih za osobe s invaliditetom. Učesnici tribine intresantnim primerima iz svog života pokazali su na koji način se i sami bore s reakcijama okoline, zatim ljudi koje su upoznavali, čak i potencijalnih partnera, i kako su se do kraja izborili.
– Hendikep nije problem – rekla je, između ostalog, Snježana Jolić, koja je iznela najviše zanimljivih primera iz sopstvenog života. – On jeste deo mene, ali nije moj identitet, lična karta... To je samo jedna od mojih osobina, što me ne čini ni boljom ni gorom osobom.
Svjetlana Timotić je ukazala i na problem niskog samopouzdanja i samopoštovanja žena sa invaliditetom, kao i žena žrtava nasilja uopšte. Uvek postoji izbor, žene to moraju da shvate, nasuprot nekim primerima koji su, takođe, spomenuti na tribini, da žene s hendikepom nemaju izbor i iz tog razloga osnivaju porodice s problematičnim ljudima jer smatraju da usled hendikepa ne zaslužuju bolje.
Opšti zaključak učesnika tribine, na osnovu celokupnog iskustva je da najpre treba prihvatiti sebe. Samim tim, i invaliditet se prihvata kao osobina, boja kose, kako je to navela Snježana Jolić, te se na taj način ruše predrasude ljudi i društva uopšte. To je, uostalom, nešto što bi svako ljudsko biće trebalo da spozna razvijajući svoju ličnost, što je istovremeno još jedna potvrda o ome koliko je i invaliditet nešto univerzalno, nije problem i ne bi trebalo da izaziva predrasude.
B. Pavković