Novosadska hronologija
List „Dnevnik” i izdavačka kuća „Prometej” pokrenuli su akciju u okviru koje svakog dana nagrađujemo jednog čitaoca knjigom
posvećenom Novom Sadu. Povod je skori izlazak iz štampe hronologije Vladimira Vrgovića „Novi Sad 1970–1990”, subjektivne istorije grada koja se umnogome naslanja i na pisanje „Dnevnika” iz tih godina, a donosi priče o interesantnim ličnostima, događajima, urbanističkom razvoju, raznim pojavama, preduzećima, toponimima...
U nedeljnom broju objavljivaćemo delove hronologije, a svakog radnog dana će najbrži čitalac, koji se javi na telefon knjižare „Most” (Zmaj Jovina 22, 021/529-899) između 13 i 13.15 časova i potom dođe s aktuelnim primerkom „Dnevnika”, na poklon dobiti knjigu Siniše Korice „Ožiljci vremena”.
Bilo je to u našoj varoši... 1963. godine
Od 21. decembra ne rade škole zbog snega i poledice, a visina snega u Vojvodini je oko 40 cm.
15. decembra se otvara klizalište u Dunavskom parku, sada je na teniskim terenima. Ovo je vrlo hladna zima.
27. novembra počela je rad nova klanica, odnosno Industrija mesa, mesnih proizvoda i konzervi „Venac”. Po planu, nova klanica trebalo bi da godišnje preradi 13.500 tona mesa.
5. novembra počela je izgradnja nove fabrike „Novkabel”.
29. oktobra Savet za komunalne poslove ponovo preporučuje uvođenje trolejbusa.
23. oktobra, povodom Dana oslobođenja grada, svečano je otvorena Prigradska autobuska stanica GSP-a kod Riblje pijace.
Krajem septembra u gradu je deset džuboksova, izbegavaju se ploče s tvistom, zbog gužvi i nereda.
11. septembra počinje rušenje Jermenske crkve, podignute 1748. godine. Rušenje je trajalo do novembra.
23. avgusta iz aviona je sniman Veliki Liman, a u avionu su gradski urbanisti, s direktorom Urbanističkog zavoda Milošem Savićem na čelu. Urbanisti za „Dnevnik” izjavljuju da će se prvo graditi stanovi na prostoru levo od Fruškogorske.
Početkom avgusta preuređuje se fasada hotela „Vojvodina”. Deo dvorišnih zgrada se ruši za buduću zgradu bioskopa s 1.000 sedišta.
Od 7. jula 1963. novi urednik „Dnevnika” je Dimitrije Čičovački (1925).
1. jula 1963. osniva se Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.
19. juna 1963. potpisana je Povelja o bratimljenju između sreza Novi Sad i provincije Modena. U toj provinciji vladali su komunisti, a cela pokrajina poznata je kao „crvena Emilija Romanja”.
7. juna 1963. i zvanično i praktično počela je izgradnja Bulevara 23. oktobra. Prva etapa od 1.300 metara je na trasi od raskrsnice kod Železničke stanice do zgrade Lutrije.
16. maja odlukom NOO Novog Sada osniva se Srednja elektrotehnička škola, a naredne godine dobija naziv „Mihajlo Pupin”.
15. maja na mestu budućeg pozorišta pronađen je „tunel Miloša Obrenovića”, kako su novinari „Dnevnika” nazvali to otkriće.
13. aprila Narodna skupština Vojvodine proglašava Statut Autonomne Pokrajine Vojvodine (treći po redu). Još nisu uspostavljeni uslovi za pokrajinsku normativno-regulativnu delatnost, poput 1974. godine i amandmanima na Ustav SFRJ.
4. aprila konstatovano je da su najveći gubitaši „Kulpin” i „Jugovino”.
31. marta Neoplantius piše o nazivu novog dela grada. Grbavica je dobila nezvanični naziv po saznanju da je rađena po planovima iz Sarajeva.
3. marta počelo je renoviranje južne tribine na stadionu FK „Vojvodina”.
Krajem februara na Mostu maršala Tita završava se cev za dovod vode s Trandžamenta prečnika 450 mm. Nova cev nije uz pešačku stazu, a visi okačena ispod mosta. Stara cev od 150 mm ometala je pešake u prelasku preko mosta.
13. februara „Zvezda film” donosi odluku o integraciji s bioskopima u Futogu i Sremskim Karlovcima (s postojećih pet u Novom Sadu).
19. januara doneta je odluka da se sve apoteke spajaju u novoosnovanu Apoteku „Novi Sad”. Tu pripada, osim apoteka Novog Sada i okolnih mesta, i apoteka u Sremskim Karlovcima. U složenu organizaciju ulazi 18 apoteka.
12. januara, po prestanku rada vojnog preduzeće za izradu vojne i civilne odeće, rublja i obuće „Kvalitet”, poznatijeg kao „Šivara”, osniva se fabrika obuće „Avala” s tridesetak obućarskih radnika.
S. Savić