Mladost na Novosadskom polumaratonu
NOVI SAD: Više od hiljadu trkača i ljubitelja istinskih sportskih vrednosti učestvovalo je na 24. Novosadskom polumaratonu i time su Novi Sad načinili i prestonicom sporta.
Trčali su svi, od najmlađih “puzećih takmičara”, preko onih koji su istrčali najdužu stazu, do najstarijeg sugrađanina koji je dokazao da godine nisu prepreka za ovakvu aktivnost, poput Silvestera Kovača koji je rođen 1928. godine.
“Moja poruka je da svakodnevno sistematski i planski radite na svom usavršavanju, fizičkoj kondiciji i psihičkim pripremama”, poručio je deda Silvester koji je juče istrčao pet kilometara.
Kako su svi, bez obzira na osvojene pehare i medalje, pobednici održanog polumaratona, prisutne je inspirisao i srednjoškolac Veljko Sudžuković, dečak sa invaliditetom, ali koji, kako je dokazao, nikad ne odustaje. On je dobio medalju za sportski duh i postignut uspeh, a košarkaš Nikola Kalinić mu je poklonio dres sa posvetom.
“Pripremao sam se dva-tri meseca”, kaže Veljko, koji trenira tri puta nedeljno i na treningu može da istrči i do dva kilometra.
U karavanu mladosti različitih boja a jedinstvenog cilja, kako je takmičare opisao novinar Radio-televizije Vojvodine Lazo Bakmaz, ujedno i jedan od voditelja programa jučerašnje manifestacije, svi su pobedili najpre sebe i svoje mogućnosti. Najbrža žena polumaratona bila je Nataša Ćulafić, dok je pobednik bio triatlonac Ognjen Stojanović koji je poneo istu titulu i prethodne godine, s tim što ove godine nije trčao za vreme već za plasman, pa je tako prvi prošao kroz cilj nakon jednog sata i 15 minuta, što je za svega nekoliko minuta slabiji rezultat u odnosu na lani.
“Razlog zbog kojeg nisam gledao vreme, već samo plasman, jeste lošiji trening u prethodnom periodu, te sam u slabijoj formi zbog zdravstvenih problema“, kaže Novosađanin Ognjen Stojanović.
L. Radlovački
Foto: F. Bakić
Bebe izmamile osmehe
Najmlađi, puzaće kornjače su, svakako, najviše mamili osmehe i pažnju.
U rekordnom broju prijava, u „trci” na četiri metra, učestvovalo je 40 beba, dok su se roditelji dovijali na razne načine kako da namame svoje mališane da ispuze svoju prvu trku. Osim plišanih igračaka, hrane i buntova ključeva, daljinski upravljači su i te kako bili mamci za najmlađe trkače.