Kad prorade ljubav i humanost
Dobar glas daleko se čuje – tako je i što se tiče našeg polumaratona. Naime, Volfgang Šur iz Nemačke je preko prijatelja iz Novog Sada čuo za to takmičenje,
a s obzirom na to da se intenzivno bavi trčanjem već tri godine, odlučio je da prvi put dođe ovamo i istrči 20 kilometara.
– Moja ćerka je došla u Novi Sad da pohađa godinu dana Gimnaziju „Jovan Jovanović Zmaj”, a ćerka Dragana Jurića je došla kod nas u Hojbah, zahvaljujući odličnom programu razmene učenika u gimnazijama, i na taj način sam stekao nove prijatelje – počinje priču Volfgang Šur. – Kada mi je Dragan rekao da se trči Novosadski polumaraton, oduševio sam se i rado prihvatio poziv da budem učesnik. Prvi put sam na Novosadskom polumaratonu i srećan sam što imam priliku za to. Poslednjih deset godina rekreativno se bavim trčanjem i uglavnom svoj dan započinjem jutarnjom vežbom jer je to ipak najzdraviji način. Sada sam došao sam, ali ću se truditi da dođem i na jesen i povedem prijatelje s kojima trčim polumaratone po celoj Evropi, a neki od njih trče maratone po celom svetu, u Njujorku, Bostonu, na Havajima, u Rimu…
Naš sagovornik je trčao u Štutgartu, Minhenu, Berlinu, Frankfurtu, Parizu, Londonu i u svim ostalim većim gradovima u Evropi, a motivaciju za trčanje našao je u humanitarnim polumaratonima, naročito onima koji se tiču dece.
– Neverovatan je osećaj kada znate da ste uradili plemenitu stvar za decu kojoj je neophodna neka vrste pomoći – rekao je Šur. – Podstaknut tom mišlju, kada krenem da trčim, znam da moram da istrčim oko 20 kilometara za decu i ne smem da se predam. U takvim situacijama kreće borba sa samim sobom, ali kada uspem da ostvarim svoj cilj, osećam se srećno i ispunjeno. Ako nisu humanitarnog karaktera, ne bunim se jer i to ima svojih čari. Uglavnom, kada dođem u neki grad da trčim, budem tamo bar tri dana u poseti i upoznajem se s različitim tradicijama i kulturama, a veoma je bitna i socijalizacija s novim ljudima i sticanje novih prijatelja.
Volfgang Šur je direktor najveće osiguravajuće kuće u Nemačkoj, AOK, i njegov posao je vrlo stresan i zahtevan, iziskuje mnogo energije te je spas, kako kaže, našao upravo u trčanju jer se tada oseća opušteno, srećno i, pre svega, zdravo. Inače trči polumaratone, ali ove godine želi da se oproba i u maratonu,te se nada da će uspeti da uskladi obaveze kod kuće da bi došao na jesen i trčao naš maraton. Novi Sad mu se mnogo svideo, a pošto njegova ćerka želi da upiše medicinu baš u našem gradu, srećan je što će imati zadovoljstvo da bude tu mnogo češće nego što je do sada imao prilike. Do sada, koliko je u poseti Novom Sadu, obišao je brojne znamenitosti, Petrovaradinsku tvrđavu i pobliže se upoznavao s kulturom našeg grada, oduševljen je ljudima jer su mnogo otvoreni, prijatni i komunikativni, ali ipak, najveću pažnju su mu privukle teretane na otvorenom i staza za trčanje koja se proteže pet kilometara duž Keja.
– Mi u Nemačkoj nemamo tako nešto, a pošto sam član Parlamenta u okrugu u kojem živim, definitivno ću predložiti da napravimo takve staze i teretane. Budite ponosni što imate takve mogućnosti jer trčanje i vežba su veoma važni za naše zdravlje i nadam se da ih koristi veliki broj ljudi – nasmejano završava priču Šur.
I. Mikloši