Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

Kad metalci interpretiraju Šumanovića

04.02.2017. 20:35 11:39
Piše:

Iako ih najčešće smatraju grubim zanimanjima, mašinske struke mogu biti i te kako kreativne i prefinjene, što na veoma slikovit način pokazuje i profesorka stručnih predmeta

 u Srednjoj mašinskoj školi u Novom Sadu Ivana Vlajkov. I sama dinamična ličnost s izraženim afinitetima prema umetnosti, a master inženjerskog mašinstva, Ivana i njeni učenici se već godinama bore protiv, kako ona kaže,

„blejanja”, kroz učešće u najrazličitijim kreativnim projektima, neumorno tragajući za narednim idejama. Tako su učenici trogodišnjeg smera Operater mašinske obrade, predvođeni profesorkom Vlajkov, nedavno na sebi svojstven način obeležili 120 godina od rođenja velikog slikara Save Šumanovića - pravljenjem svojevrsne replike njegovog dela „Crveni zid”.



– Kada je krenulo obeležavanje 120 godina od rođenja slikara, odabrali smo jednu njegovu sliku, koja mi se dopala zbog kompozicije, ali i jer je Šumanović u tom periodu stvaranja imao običaj da crnim oiviči konturu – seća se Ivana Vlajkov. – Tu sam napravila sponu s našim materijalom i uradili smo takve konture, ali od metala. Napravili smo prostorni crtež u tri dimenzije, koji je poprilično velik i teži gotovo 15 kilograma, pa deluje dosta monumentalno.



Prostorni crtež Ivaninih srednjoškolaca prikazuje Šumanovićeve poznate kupačice u jednoj novoj, ali kompaktnoj celini. Na posao su prionuli prošle zime, trebalo im je šest nedelja, a taj neobičan poduhvat uspeli su da izvedu uz pomoć profesora Škole za dizajn „Bogdan Šuput” Đure Radišića. U projektu obeležavanja godišnjice Šumanovića pridružilo se i devet akademskih umetnika iz škole „Bogdan Šuput“, i svako je u svom domenu dao doprinos viđenju dela tog slikarskog majstora. Ukupno je stvoreno 50 radova koji su, po Ivaninim rečima, „ispunili svrhu i prošetali se po Srbiji”, a prva stanica je Novi Bečej. Posle 15. januara izložba je odatle krenula po celoj Vojvodini, a zadržaće se i u Novom Sadu, a kasnije možda, nada se profesorka, obiđe i ostatak Srbije.



Našoj sagovornici i njenim učenicima to nije bilo prvi put da sarađuju s kolegama iz Škole za dizajn. Pre nekoliko godina su radili i na obeležavanju stogodišnjice rođenja Bogdana Šuputa, po kome Umetnička škola nosi naziv. Tada su Ivanini učenici zlatari pravili nakit od bakra, inspirisan Šuputovim karikaturama koje je crtao kada se školovao u Parizu.



– Pošto je to bilo u periodu između dva svetska rata, period art dekoa, napravili smo montažno-demontažni nakit na kojem smo izgravirali njegove karikature. To je veoma zainteresovalo i decu i mene, a kada sam videla kakav je tada bio odziv kod učenika, naravno da se ni trenutka nisam dvoumila oko ponovne saradnje sa školom „Bogdan Šuput“ – kaže Ivana Vlajkov.



Ta profesorka tehnologije bravarskih radova i tehničkog crtanja s dvadesetogodišnjim pedagoškim iskustvom iza sebe je, sa svojim đacima zlatarima, i redovan izlagač na Istočnoevropskom sajmu nakita. Pošto ove godine nije bilo tog profila u novosadskoj Mašinskoj školi, s bravarima je napravila još jedan neobičan izlet u umetnost – izložbu čekića.

– Skupili smo 24 čekića iz pet različitih zanata, a priključile su  nam se i Srednja mašinska škola iz Čačka, koja je otvorila umetničko odeljenje i bave se obradom drveta i umetničkom obradom metala, kao i Srednja mašinska škola „Politehnika“iz Beograda, čiji su zlatari izlagali nakit od bakra i mesinga. Tu je i započela saradnja s Muzejom grada Novog Sada, koja će verovatno biti krunisana tako što ćemo te čekiće uobličiti na neki način i pokloniti Gradu. Reč je o čekićima koji su se koristili u Vojvodini, a takve zbirke alata nisu uobičajene – kaže Ivana Vlajkov.



Kada je reč o tavim i sličnim akcijama profesorke Vlajkov, mašinci su, po njenim rečima, uvek radi za saradnju. Sve to uglavnom, kaže Ivana, počinje naivno, odlaskom u neki muzej ili galeriju, na izložbu iz koje mogu povući paralelu sa svojim zanimanjima. Deci je, savetuje ona, potreban takav stimulans.



– Ne možemo stalno da vrtimo jednu istu priču, i, u težnji da napravimo neku živost, pokupimo se i odemo u Muzej Vojvodine da vidimo kako je pećinski čovek obrađivao metal, i to ima odličan prijem kod đaka. Kustosi nas provedu kroz izložbu, a uz to se prošetamo lepom Dunavskom ulicom, i to nam sve širi vidike i čini nas boljim ljudima. Možemo čak i da napravimo selfi u Muzeju! Poenta je da radimo nešto zanimljivo u školi i da ne „blejimo” – uverava profesorka Vlajkov.

D. Ristić

 

U pripremi nova izložba



Ivana Vlajkov i njeni učenici pripremaju još jednu nesvakidašnju izložbu, na kojoj će izložiti štitove, svojeručne tvorevine, u saradnji s Muzejom Vojvodine. Sve je inspirisano jednom posetom Muzeju gde su videli keltskog ratnika s ofanzivnim i defanzivnim naoružanjem.

– Završavamo naših deset štitova koje smo zajedno dizajnirali – objašnjava Ivana Vlajkov. – Malo smo se pošalili te  je na svakom komadu veliko početno slovo dela grada iz koga učenik dolazi, pa tako imamo štit s velikim „F“ kao Futog, „A“ za Adice, „D“ za Detelinaru, ali i „Đ” za Đurđevo... 

Izložba tih štitova očekuje se na proleće u Muzeju Vojvodine, ekipa iz Umetničke škole pomoći će im da naprave kataloge, a u pripremi su i suveniri, pa čak i performans u Dunavskom parku.

Piše:
Pošaljite komentar