Đurđevdan obeležen u Bangladešu i Velikom ritu
remda je Đurđevdan druga najveća slava srpskih pravoslavaca, značajnija je i prva u pravoslavnih Roma. A u okolini
PNovog Sada – gde se Ederlezi može bolje proslaviti nego u Velikom ritu i Bangladešu. Ili smo, bar, tako mislili...
– Ranije je bilo više porodica koje su slavile Đurđevdan, sada nema ni 20 odsto – setan je domaćin Ahmed Gaši iz Velikog rita, koji je poreklom iz Kosovske Mitrovice, a koji ove godine slavu obeležava samo u krugu svoje osmočlane porodice. – Oduvek ovako slavim i ne zanima me ko šta priča. Ovde ima mnogo onih koji se zameraju, ali ne mogu ništa da mi zabrane. Svako treba da drži do svoje nacije.
Dok zabušavaju u okretanju jagnjeta, raduju se veselju koje bi trebalo da bude u večernjim časovima kada im dolaze gosti, ali samo oni koji su iste veroispovesti. A glasna muzika i galama dozvoljeni su do ponoći, inače su komšije sklone da prave probleme.
I u Velikom ritu i u Bangladešu nacije i vere su izmešane, ali se u Bangladešu mnogo više slažu, druže i podržavaju. Tamo su Đurđevdan i katolički Božić dva najveća veselja kojima se svi raduju.
– Neki od nas su nedavno imali smrtni slučaj pa ne slavimo svi Đurđevdan, ali pomažemo onima koji ga slave – kaže predstavnik Bangladeša Fadilj Grekoli.
U Bangladešu trenutno ima oko pet kuća u kojima se obeležava ta slava, dok su svi ostali, kako meštani kažu, katolici. Ali, to ih ne sprečava da svi zajedno prelivaju jagnje, popiju pokoje pivo, vesele se uz muziku i dobro društvo.
– Svi koji su katolici danas su gosti – veseo je još od prepodneva Đula Farkaš, koji u šali viče da ne može da izbegne taj pravoslavni praznik, ali ni da mu odoli.
rašnji svečari bili su i bračni par Stevan Horti i Kristina Dimitrov. Njihovo dvorište postalo je centar zbivanja u Bangladešu, ispunjen glasnom muzikom s radija, dečjom grajom, mirisom hrane i pića.
– Svake godine je ovako. Imamo pice kao pređelo, slane kiflice i pite, pečemo piletinu, ćuretinu, prasetinu, jagnjetinu, od svega po malo – nabraja domaćica Kristina, dok sedi na podu kuhinje i seče pite sa sirom. – Nikad nije naporno praviti sve ovo. Kad je slava, radimo iz srca. Sutradan nas stigne umor.
A kako i ne bi, kada dočekuju više od 60 gostiju i planiraju da zasednu do narednog jutra, jer Đurđevdan obeležavaju kao Ivkovu slavu, kako kažu u šali. Bangladešani su, zapravo, imali dva povoda za slavlje. Osim Đurđevdana, slavili su i osmi rođendan Baneta Dimitrova, koji je na taj dan pre sedam godina kršten. Tako su se posebno veselili najmlađi, uz obilnu klopu, piće…
Uz dobro društvo i veselje, svi slavljenici i gosti nadaju se sreći, zdravlju i dobrim komšijama. Ali da se ni Đurđevdan ne slavi kao što se nekad slavio, najveći su svedoci upravo Romi, koji najviše i žale.
L. Radlovački
Foto: S. Šušnjević