Anastas Jovanović, fotograf koji je razotkrio nevernu kneginju
– Novi Sad, jedan od najlepših gradova u Srbiji, u sebi krije mnoge tajne i lepote, a u samom srcu grada krije se jedna mala kuća u kojoj je neko vreme živeo čovek koji je otkrio skandal koji je umalo ili možda upropastio kneževinu Srbiju – tako priču o jednom od naših prvih litografa i fotografa započinje predsednik Udruženja turističkih vodiča Novog Sada Srđan Bošković.
U saradnji s tim udruženjem, „Dnevnik” će objavljivati priče i zanimljive anegdote o istoriji i arhitekturi grada, znamenitim ljudima, gastronomiji, kao i o skrivenim ili zaboravljenim predelima Srpske Atine. Ovog puta reč je o ulici Grčkoškolskoj broj 8, gde je živeo litograf i fotograf Anastas Jovanović, koji je blagovremeno bio i upravnik dvora kuće Obrenović.
– Kada je Mihailo Obrenović bio prognan iz Srbije, proputovao je Evropu i stekao uzorno obrazovanje i manire adekvatne evropske aristokratije, a tokom svog boravka u Austriji, u Beču, zatekao ga je i doček Nove godine u palati Šenbrun – navodi Bošković, i dodaje da je ceremonijal-majstor austrijskog carstva Koloman Hunjadi di Ketelji tada iskoristio priliku da ga upozna sa svojom sestrom Julijom. – Ona ga je, kao velika lepotica, očarala, a i momenat je bio poseban: doček Nove godine i bal pod maskama. Zlobni jezici su govorili da je to bilo sjajna prilika da se nekadašnja ljubavnica Franca Jozefa dobro udomi. Kako bilo, mladi par se odmah zaljubio. Ljubav je cvetala. Uprkos negodovanju ostarelog kneza Miloša, mladenci su se uzeli. Knez Miloš im je poklonio veliko imanje kraj Bratislave koje se zove „Ivanka kraj Dunaj”.
Po rečima našeg sagovornika, mlada kneginja je, nažalost, bila slabog zdravlja te je radi lečenja morala da ide u banje po Nemačkoj. Bošković opisuje da u nekom trenutku Mihailo postaje knez Srbije i bračni par se seli u Srbiju, gde će Anastas Jovanović biti upravnik njihovog dvora. Jovanović je, kako Bošković otkriva, bio suviše radoznao, ili možda malo paranoičan, te je otvorio jedno kneginjino pismo.
– Pismo je bilo provokativnog sadržaja, podsećalo je na dane koje bi bolje bilo zaboraviti, a na kraju pismo nije bilo adresovano na kneza Mihaila, već na brata princa od Arenberga – napominje Bošković. – Pošto je kneginja bila „slabog zdravlja”, morala je opet da ide u banje po Nemačkoj da se leči. Kao pravi džentlmen, knez Mihailo ju je otpratio do Zemuna, a kada se vratio u Beograd, poslao je za njom pismo, u kojem joj je rekao da sve zna i da se više ne vraća. Na kraju su se razveli. Knez Mihailo, najveći novovekovni srpski vladar, nikada se više nije ženio. Iza njega je ostao samo vanbračni sin Vilhelm/Velimir. A svega toga ne bi bilo da nije bilo radoznalog ili paranoičnog fotografa.
K. Ivković Ivandekić