DODELJENE STERIJINE NAGRADE ZA ŽIVOTNO DELO Laureati Radomir Putnik i Svetozar Cvetković
Radomir Putnik i Svetozar Cvetković dobitnici su Sterijine nagrade za naročite zasluge na unapređenju domaće pozorišne umetnosti i kulture (Sterijine nagrade za životno delo), odlukom Upravnog odbora Sterijinog pozorja od 21. februara.
Na predlog Direkcije Pozorja, UO Pozorja odlučio je da se u godini, kada se održava jubilarni 70. festival, dodele dve Sterijine nagrade za životno delo pozorišnom posleniku Radomiru Putniku i glumcu Svetozaru Cvetkoviću. Ove nagrade se tradicionalno uručuju na zatvaranju festivala, a to će biti 3. juna na svečanom zatvaranju 70. Sterijinog pozorja.
Sterijina nagrada za životno delo ustanovljena je 1965. i dodeljuje se periodično najznačajnijim stvaraocima koji su ostavili neizbrisiv trag u razvoju, afirmaciji i promociji pozorišne umetnosti, dramske književnosti, teatrologije i kritike na prostorima bivše Jugoslavije.
Radomir Z. Putnik rođen je u Odžacima 9. jula 1946. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vršcu. Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu 1972. godine. Od 1972. godine do 1976. godine je bio urednik pozorišne i filmske rubrike u listu Književna reč. U Televiziji Beograd je radio od 1974. kao honorarni dramaturg Dramske redakcije Prvog programa. Od 1978. je bio urednik u Dramskoj redakciji, a od 1983. urednik u Redakciji igranog programa do 1993. godine i od 1997. godine. U međuvremenu je bio direktor Drame Narodnog pozorišta u Beogradu (1993–1997). Od maja 1999. do avgusta 2001. godine bio je glavni i odgovorni urednik Umetničkog programa RTS-a. Bio je i pozorišni kritičar Trećeg programa Radio Beograda (1974–1993) i Politike (1986–1993) i glavni urednik časopisa Scena (1990–1994). Od septembra 2001. do jula 2003. godine radio je na mestu urednika Kulturno-umetničkog programa RTS–TVB. Od jula 2003. je bio dramaturg BK Telekoma. Od 16. novembra 2005. je u starosnoj penziji. Živi i radi u Zemunu.
Objavio je više knjiga poezije, proze, teatroloških i dramaturških ogleda, napisao je petnaestak drama prikazivanih u profesionalnim pozorištima i na televiziji, autor je više dramatizacija i adaptacija književnih dela za pozorište i televiziju, kao i televizijske serije „Kraj dinastije Obrenović”.
Napisao je oko 1.500 kritika pozorišnih predstava i književnih kritika za Treći program Radio Beograda. Deo kritika je objavljen u dnevnoj štampi (Politika, Politika ekspres, Dnevnik, Večernje novosti) i književnim listovima i časopisima (Delo, Treći program, Letopis Matice srpske, Književnost, Savremenik, Polja, Bagdala, Koraci, Sveske, Teatron, Ludus, Književna reč, Književne novine, Književni list...).
Dobitnik je više stručnih i javnih priznanja, od kojih su najznačajnija: Zlatni beočug KPZ Beograda, Zlatna značka KPZ Srbije, Vukova nagrada, Lovorov venac, i Statueta „Joakim Vujić“
Svetozar Cvetković rođen je u Beogradu 1958. Diplomirao je 1980. glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Iste godine priključio se ansamblu Ateljea 212, gde i danas radi kao glumac. U međuvremenu je sarađivao sa mnogim pozorišnim trupama i pozorištima u Zagrebu, Novom Sadu, Mariboru, Splitu, Somboru, Sarajevu, Budvi, Podgorici.
Igrao je u preko 100 dugometražnih filmova, TV serija, TV drama, koje su uglavnom producirane u bivšoj Jugoslaviji i Srbiji, dok su neke rađene u inostranstvu. Radio je sa filmskim rediteljima koji su bitno uticali na profil jugoslovenske kinematografije – Živojin Pavlović, Stole Popov, Dušan Makavejev, Goran Paskaljević, Miša Radivojević, Aleksandar Petković, Goran Marković kao i sa nekim značajnim svetskim autorima i autorima iz tzv okruženja – Franko Rosi, Enki Bilal, Goran Rebić, Srđan Vuletić, Dimitri de Klerk.
Gostovao je u različitim pozorišnim produkcijama kako u Jugoslaviji, tako i u Kanadi, Austriji, Švajcarskoj, Engleskoj, Sloveniji i Hrvatskoj.
U poslednjih 40 godina nagrađivan je za glumački rad na svim važnijim festivalima u Jugoslaviji, Srbiji, kako filmskim, tako i pozorišnim, između ostalih 3 Sterijine nagrade.
Dobio je nagradu za najboljeg glumca na festivalu u Magdeburgu za film „Gorila se kupa u podne“ 1994. kao i nagradu kritike za najboljeg glumca u Hjustonu za film „You go to my head“.
U Ateljeu 212, kao i na drugim scenama u zemlji ostvario je preko 50 značajnih uloga u modernom pozorišnom repetoaru sa najznačajnijim rediteljima domaće pozorišne scene – Dejan Mijač, Tomaž Pandur, Vida Ognjenović, Ljubomir Draškić, Alisa Stojanović, Nikita Milivojević, Jagoš Marković, Boris Liješević, Ana Tomović, Tomi Janežič, Zoran Ratković, Mira Trailović...
Učestvovao u produkciji i organizaciji obnavljanja veza sa teatrima na prostoru Jugoistočne Evrope sa Slovenskim narodnim gledališčem u Ljubljani, HKD Rijeka, Dramskim teatrom iz Skoplja, i Kamernim teatrom 55 iz Sarajeva.
Od 1997 je bio na mestu upravnika Ateljea 212 i tu dužnost obavljao 12 godina, do kraja juna 2009.
Dobitnik je tri Sterijine nagrade za glumačka ostvarenja 1997. (Banović Strahinja u istoimenoj predstavi Grada teatra Budva), 2001. (Otac Jegor, „Jegorov put“ Grada teatra Budva) i 2004. (Karl, „Amerika, drugi deo“ Ateljea 212).
Neki od dosadašnjih laureata ove nagrade su: Hugo Klajn, Miroslav Krleža, Petre Prličko, Mira Stupica, Ranko Marinković, Marija Crnobori, Aleksandar Popović, Ljuba Tadić, Mira Banjac, Milena Zupančič, Ljubomir Simović, Dušan Kovačević, Svetlana Ceca Bojković.
N.P-j.