ONO NEŠTO PESNIČKO Novi broj časopisa „Nova misao” posvećen Raši Livadi
Poslednji broj „Nove misli” za 2024. godinu vraća u fokus javne kulturne scene jedno od najznačajnijih a pomalo zaboravljenih imena srpske književnosti druge polovine 20. veka – pesnika Rašu Livadu.
Za razliku od prethodnih brojeva, ovo je tematski broj koji je u celosti posvećen delu Raše Livade (Subotica, 1948 — Beograd, 2007), koji je kao jedan od najznačajnijih i najautentičnijih srpskih pesnika, ali i književno-kulturnih stvaralaca u širem smislu s kraja 20. veka, ostavio neizbrisiv trag u srpskom pesništvu i kulturi uopšte.
Među koricama poslednjeg broja „Nove misli” objedinjeni su tekstovi petnaest autora, učesnika Okruglog stola o pesniku Raši Livadi, koji je pod nazivom „A Livada kaže” održan 8. oktobra 2024. Među njima su: Gojko Tešić, Selimir Radulović, Saša Jelenković, Dragan Bošković, Branislav Živanović, Vladislava Gordić Petković, Marko Avramović, Antonije Simić, Violeta Mitrović, Aleksandra Paunović, Snežana Savkić, Maša Vujnović, Jovana Todorović, Dunja Kerac, a sve njih je okupio organizator ovog skupa prof. emeritus dr Sava Damjanov u saradnji sa koleginicom Snežanom Nikolić.
U svojim radovima, ovi istoričari i teoretičari književnosti, kritičari, pesnici, starije i mlađe generacije, sagledali su iz različitih uglova celokupno delo Raše Livade, njegovu poeziju, antologičarski i urednički rad.
„Raša je imao ONO NEŠTO (neizrecivo) specifično, autentično – što i jeste vrlina velikog pesnika. On je po tome prepoznatljiv, niko ne može više nikad tako pisati na našem jeziku a da ne bude puki epigon”, piše Sava Damjanov u svom uvodnom tekstu, dok Gojko Tešić naglašava da je uticaj Raše Livade na pesničke naslednike bio toliki da se skoro može govoriti o pesničkoj školi Raše Livade.
I pored toga što je iza sebe ostavio samo tri pesničke zbirke, napisane u desetak godina – „Poprskan znojem kazaljki” (1969), „Atlantida” (1972) i „Karantin” (1977) – Livada je napravio pravu revoluciju u srpskom pesništvu, zaključuje „Nova misao”.