MOTKA SADNICE OSVAJAJU VOJVODINU, INŽENJERI "VOJVODINAŠUME" KONSTRUISALI NOVU SADILICU Topola bez korena daleko ekonomičnija, za isto vreme posadi se 50 odsto više
Sadnja topole bez korena – motka sadnica nije novina.
Kako za „Dnevnik” pojašnjava direktor Instituta za nizijsko šumarstvo i zaštitu životne sredine prof. dr Saša Orlović, tehnologija sadnje bez korenovog sistema bila je poznata i ranije, ali je glavni uslov bio da se motka sadi samo na većim dubinama, kako bi bila u dodiru sa podzemnom vodom i imala mogućnost da se ožili. Tako je i Univerzitetski park u Novom Sadu ponikao, jer su topole bez korena sađene na dubini od šest metara i imale su prostora da puste koren, odlično se prime, obavljaju svoju funkciju sve ove godine i budu veoma korisne.
– Novina je samo što sada sadimo pliće. Topole inače imaju sposobnost da se ožile i ukoliko nisu u kontaktu sa podzemnom vodom i kada se sadi na manjoj dubini, naročito ako se zasadi u jesen, onda biljka ima dovoljno vremena da do proleća, dok ne dođe do momenta olistavanja, formira i korenov sistem. Nema problema u sadnji sa korenom, samo što, kada tu sadnicu proizvodite, morate da je izvadite sa korenom i tako je transportujete i zasadite u veću jamu za sadnju, što je skuplje. Ovako je daleko jednostavnije ako je motka u pitanju, koja se odseče od matične biljke, a koren ostaje u zemlji i produkuje narednu sadnicu za sledeću godinu. Poslednje dve godine se primenjuje ovaj vid sadnje topola. Imali smo eksperimente i utvrdili da je procenat prijema sadnice isti kao i sa korenom, samo je daleko ekonomičniji, te će se i u buduće primenjivati ovaj način sadnje – priča Orlović.
Inženjeri iz JP „Vojvodinašume” su konstruisali i novu sadilicu, koja je u mnogome ubrzala i pojeftinila ceo proces, s obzirom na to da je jedan čovek u traktoru, drugi na sadilici, i oni menjaju desetak ljudi i tri traktora koji su do sada učestvovali u sadnji topole. Tako se sada, u proseku poseje za isto vreme i do 50 procenata više nego ranije.
– Jedino topole i vrbe mogu da se sade u vidu motke bez korena, jer te dve šumske vrste od kojih se osnivaju nove šume imaju sposobnost vegetativnog razmnožavanja, odnosno lakšeg ožiljavanja. „Teorijski” mogu i neke druge vrste, ali je procenat uspešnosti daleko manji. Vrbe su se inače uvek sadile kao motka, jer idu na vlažnija zemljišta, te samim tim kad se motka zabode u zemlju, ima dovoljno vode da se ožili – rekao je direktor Instituta za nizijsko šumarstvo i zaštitu životne sredine.
U zavisnosti od toga šta želimo da postignemo zasadom i koliko je zemljište povoljno, zavisiće i sam zasad motka – topola. Naime, ako je zemljište povoljnije, ono može da podnese više biljaka, i onda se sadnice-motke sade gušće. U principu se najćešće sadi u razmaku 4,25m x 4,25 m, objašnjava prof. dr Saša Orlović.
Prednost je što ovaj nači sadnje može da se radi i po kiši, dok je manipulacija sadnicama pojednostavljena, sa, na primer, smanjenim rizikom isušivanja i smrzavanja korena. Godišnje će se, kako najavljuju iz JP „Vojvodinašume”, na ovaj način saditi oko 1.500 hektara sa preko 600.000 sadnica.
Ivana Bakmaz