UZ IZLOŽBU AKVARELA BOŠKA VUKOJEVIĆA U MALOM LIKOVNOM SALONU U gradu-kutiji

Ima tome, evo, šest desetleća kada sam, kao dečarac, iskradajući se iz roditeljskog doma, dok se hvatao prvi mrak, osvrćući se levo-desno, započinjao razgovor sa svetom nevidljivim, čije sam prisustvo itekako osećao, sluteć da i u njemu svi besporetci po poretku nekome deluju. Ti davni, ranovečernji, izlasci, sada znam, omogućili su mi najneposrednije suočenje s tamnicom u koju smo pali i mi, u kojoj čovek može da živi, obodrili me da se, vremenom, ne osvrćem nasumice, već da pogled usmerim ka gore, ka uzdarjima koja dolaze ozgo, iz sveta heruvima i serafima.