Verujući u unutrašnju snagu svog naroda i upornost, knez Miloš je stvorio srpsku državu u teškim vremenima
Dramatične i sudbonosne godine sloma Prvog ustanka 1813, Miloš Obrenović, posle borbe epskih razmera na Ravnju je ostao u Srbiji i time stekao ugled i poštovanje kod Srba. Miloševa hrabrost u tim momentima, nije bila ništa manja od Karađorđeve legendarne ratničke hrabrosti iskazane tokom decenije ustaničkog ratovanja.
Prekretnica ka stvaranju Kneževine Srbije
Imenovan je od Turaka za starešinu Rudničke, a potom i Kragujevačke i Čačanske nahije. Mudar i taktičan budući vladar Srbije Miloš Obrenović, vešto je izbegao učešće u Hadži Prodanovoj buni 1814, pomogao njeno gušenje i postepeno se nametao kao odlučujući faktor kako kod Srba, tako kod Turaka. Posle pada Srbije 1813, turski pritisci i nasilja nastavljeni su, što je samo izazivalo nesigurnost i strah kod Srba. Period 1813-1815, zapamćen je po strašnim zulumima i nasiljima. Sulejman paša Skopljak bio je posebno svirep i njegova strahovlada u značajnoj meri je podsetila na dahijsku. Izbijanje Drugog ustanka u Takovu na Cveti 23. aprila 1815, pokazalo se kao neminovnost. Miloš Obrenović dobro je bio svestan grešaka koje je napravio Karađorđe, i činjenice da više ne postoje kapaciteti za dugo ratovanje i vrlo brzo posle nekoliko odlučujućih pobeda kod Paleža, Požarevca i Dublja tražio pregovore sa Turcima. Fetve o istrebljenju ustanika i ponovnom napadu na Srbiju (koje su se ponavljale posle 1806, 1813), bile su signal Milošu Obrenoviću da se moraju tražiti pregovori. Njegovi pregovori sa Huršid pašom i Marašli ali pašom, prekretnica su ka stvaranju Kneževine Srbije.
Diplomatijom do uspeha
Dobro shvativši da se samo pregovorima, diplomatijom i upornošću može ostvariti uspeh, nije žalio sredstava ni vremena da stvori autonomnu Kneževinu Srbiju. Knez Miloš je postepeno, korak po korak išao ka konačnom rešenju odnosa sa Portom i kasnijem unutrašnjem jačanju Srbije. Pozicija kneza Miloša Obrenovića, niti je bila laka niti jednostavna. Pritisnut Turcima, Velikim silama, turbulencijama u Evropi- Bečki kongres, Napoleonov povratak, Vaterlo 1815, što je samo deo mozaika u koji je trebalo uklopiti želje i htenja Srba. Rusija i Austrija, koje su kreirale Svetu Alijansu, nisu bile blagonaklone promeni poretka koji je nastao u Beču 1814-1815. Celovitost Osmanske imperije bila je takođe važna za ovakva konzervativna načela.
Knezu Milošu nije ostalo ništa drugo nego da pregovara sa Portom dugi niz godina. Na vetrometini odnosa Velikih sila, iscrpljena Srbija, i njen vladar knez Miloš našli su unutrašnju snagu oslanjajući se na sopstvene ideje i iskustva. Povratka na staro nije bilo. Verujući u unutrašnju snagu svog naroda i upornost, knez Miloš je uspeo da stvara srpsku državu u teškim vremenima i komplikovanim odnosima sa Velikim silama.
prof. dr Goran Vasin