Karlovčanka Jasna Atanacković pola veka ukrašava Hristov grob
Na Veliki petak u Sabornoj crkvi Svetog oca Nikolaja u Sremskim Karlovcima, nakon carskih časova, specifičnog bogosluženja koje se u pravoslavnim hramovima služi toga dana umesto liturgija, inženjer hortikulture u penziji, Karlovčanka Jasna Atanacković, dekorisala je Hristov grob, poseban sto, na koji je nekoliko sati kasnije položena plaštanica, platno sa izvezenom ili naslikanom scenom skidanja Isusa Hrista sa krsta.
I tako blizu pet decenija.
Kako kaže, ne seća se tačno, ali misli da je počela 1972. ili sledeće godine. Taman se vratila iz Holandije sa usavršavanja i sa koleginicom priredila u Novom Sadu izložbu aranžmana, što u to doba nije bilo uobičajeno kod nas. Tadašnji paroh Uspenske crkve u Novom Sadu Dušan N. Petrović ju je pitao da li bi ukrašavala Hristov grob i ona se prihvatila tog zadatka. Godinu-dve posle usledio je poziv starešine Saborne crkve u rodnim joj Karlovcima, Časlava Marinkovića, da ukrašava Hristov grob i u katedralnom karlovačkom hramu. Posle izvesnog vremena to je počela da radi i u Donjoj karlovačkoj crkvi.
– Poenta je u tome da se koloritno i estetski da posebna nota Hristovom grobu– kaže Jasna Atanacković, potomak poznate karlovačke porodice Maširević. – Sećam se da su bake iz vremena mog detinjstva donosile saksije amarilisa i stavljale pored groba i tako ga dekorisale. Naročito im je bilo stalo da se to cveće rascveta na Cveti i da u toj rascvetaloj fazi ukrase grob, nedelju dana kasnije. To je bilo lepa praksa, u skladu sa ondašnjim prilikama i vremenom. Aranžiranje se kod nas kasnije javlja i počinje da se primenjuje i u crkvama.
Narodni običaj široko rasprostranjen
Hristov grob, kako se naziva sto na koji se iznosi plaštanica, po rečima sveštenika Saborne crkve i profesora Karlovačke bogoslovije prezvitera Stanka Laketića, simbolizuje u suštini ploču na koju je položeno Isusovo telo nakon skidanja sa krsta, na kojoj je on pomazan mirisnim uljima pre sahrane.
– Ploča Hristovog pomazanja nalazi se u crkvi u Jerusalimu, a u našim hramovima postoje mesta gde stavljamo plaštanicu – kaže otac Stanko Laketić. – Na Veliki petak uveče iznosimo plaštanicu, platno u kom je Hrist bio umotan, i narod prilazi i celiva je. Kao što se trudimo kada neko umre da to grobno mesto održavamo i uređujemo, sadimo cveće, tako i kada je reč o Hristovom pogrebenju, prinosimo nešto svoje. Oduvek je bio običaj u našem narodu, naročito je u selima to bilo izraženo, a u tome su prednjačile žene, da se donosi cveće i ukrašava grob.
Ističe da je u pitanju grana primenjene umetnosti u kojoj se crkvena pravila moraju poštovati. Kod odabira cveća, uvažava želje sveštenika. Neki traže samo cveće bele boje, a nekima to nije bitno i prepuštaju njoj izbor.
– Nekad koristim sezonsko cveće, kao sada, kada su posle duže vremena lale u cvetu – objašnjava Jasna. – Nevolja je što cveće stiže iz uvoza, pa se vrlo često dogodi da ne mogu da realizujem ono što sam zamislila, pa pravim kompromise i snalazim se kako znam i umem. Dobra okolnost je što uvek ima zelenila različite vrste da se nadomesti kakav nedostatak. Crvena jaja se u mojim arnažmanima uvek nađu.
Dekoracija Hristovog groba počinje u suštini dan ranije, kada Jasna odlazi u nabavku i određene elemente aranžmana priprema unapred da ne bi gubila vreme na Veliki petak. Kaže da joj otprilike treba dva sata da završi aranžman, ali u svakom slučaju sve mora biti gotovo do 16 sati, do početka bogosluženja kada se iznosi plaštanica.
Poslednjih nekoliko godina finansira nabavku cveća i materijala za aranžiranje i to naziva svojim darom crkvi. Kaže da s ovogodišnjim aranžmanom završava s tom praksom i prepušta je mlađima.
Zorica Milosavljević