Merne jedinice naših majki
NOVI SAD: Ne znam kakvi su resepti i saveti za kuvanje vaših majki. Moja često zaboravlja da je i sama bila početnica. Posmatram na delu kako secka, mesi, filuje, sve deluje tako jednostavno i logično.
Rekao bi čovek – rodila se s keceljom, u kuhinji. Međutim, kada njene savete pokušam da primenim u praksi, uvek se potkrade korak koji se, po njenom mišljenju, podrazumeva. Pošto nemam iskustva, oslanjam se na sreću. Testo mi zagori, supu presolim, a fil za tortu ispadne nekako redak.
Nemam iskustva, a izgleda ni sreće. Kada insistiram da precizno odredi merne jedinice sastojaka, njen odgovor uvek je isti: „Videćeš i sama kad je dovoljno”. Brašno ne dodaje u supenim kašikama, već proizvoljno, dok smesa ne dobije odgovarajuću gustinu. Šećer stavlja po ukusu, so odokativno, a mleko po osećaju... Prvi put razlupa jedno jaje, već drugi put stavi dva. Igra se, eksperimentiše. Ja očajavam...
Pošto dobije željenu smesu, ubaci je u rernu da se ispeče. Da pitam na koliko minuta? Ne pomišljam ni u snu! Uzeću stvar u svoje ruke i sama pripremiti ručak za porodicu. Ukućani će ga odbiti i posegnuti za sendvičem u kiosku. Više se ništa neće podrazumevati. Sastojci će dobiti svoje merne jedinice. Mama će se setiti neslavnih početaka. Ja ću biti virtuoz kulinarstva. Zar nije dobar plan?
Dragana Klašnja