Sačuvane vesti Pretraga Navigacija
Podešavanja sajta
Odaberi pismo
Odaberi grad
  • Novi Sad
  • Bačka Palanka
  • Bačka Topola
  • Bečej
  • Beograd
  • Inđija
  • Kragujevac
  • Leskovac
  • Niš
  • Pančevo
  • Ruma
  • Sombor
  • Stara Pazova
  • Subotica
  • Vršac
  • Zrenjanin

Desetogodišnja Nina Rakita iz Futoga posvećena sportskoj gimnastici

06.12.2022. 10:52 11:01
Piše:
Izvor: S. Šušnjević

Učenica OŠ „Miroslav Antić” u Futogu Nina Rakita talenat je za sportsku gimnastiku, kojom je, kako kaže, počela da se bavi već sa pet godina.

Danas ima deset i pregršt medalja koje govore u prilog tome koliko je dobra u tom sportu. Trenira u Sokolskom društvu „Vojvodina”, a poslednji rezultati kojima može da se pohvali jesu drugo mesto u gimnastičkom višeboju na Prvenstvu Vojvodine i srebro sa Državnog prvenstva Srbije u pojedinačnoj konkurenciji, dok su timski osvojili prvo mesto. 

– Otkako sam krenula na ovaj sport, godinu dana sam trenirala sa svojim vršnjacima, da bi me naredne prebacili u stariju grupu, te sam sa šest godina trenirala sa devojčicama od 11 do 14 godina – rekla je Rakita. – Takmičim se u više disciplina, to su parter, greda, razboj i preskok, a najbolje se snalazim na razboju i parteru, dok mi je greda najteža, ali se trudim da se sjedinim i sa tom spravom. Počela sam da se takmičim od sedme godine, a prvo takmičenje imala sam u Novom Sadu. To je bilo prvo pokrajinsko kolo u Sokolskom društvu „Vojvodina”. Išla sam i u Suboticu, a u Kostolcu je bilo poslednje, na kom sam osvojila drugo mesto.

Na stolu brdo medalja, a Nina kaže da ih ima 27. Jedna od dražih joj je sa Državnog školskog takmičenja, na kom je osvojila treće mesto, a kako bi mogla da učestvuje, odveo ju je direktor škole. Zatim nam pokazuje i srebrnu medalju iz oktobra 2020. godine, koju je osvojila u Subotici u jednom od gimnastičarskih kola. Trenira svaki dan, po tri sata dnevno, prolazeći svaku spravu. Putuje iz Futoga za grad, ali joj, kaže, to ne pada teško. A ni škola ne trpi zbog toga. Objasnila nam je da je gimnastika kombinacija više veština, koordinacije pokreta, snage, brzine, spretnosti i gipkosti. Zato bi svim svojim vršnjacima rado preporučila da se bave baš tim sportom. Jeste malo teži, ali uz trud i upornost sve može da se savlada.

– Dešavaju se i povrede, ali ustanem, otresem se i idem dalje – kroz osmeh priča naša sagovornica. – Uhvati me ponekad strah od ponovnog povređivanja, ali ga savladam uz pomoć trenera. Kada dođe vreme takmičenja, mama mi pre početka kaže da stisnem zube, koncentrišem se, dodajući da će sve biti u redu. Ona mi je najveća podrška. 

Kako kaže, u decembru će učestvovati na Međunarodnom memorijalnom takmičenju koje se realizuje u OŠ „Jožef Atila”, a spada među najteže i okuplja gimnastičare iz Srbije, Engleske, Amerike... A pošto joj je problematična zvezda bez ruku na gredi, moraće više da vežba. Idol joj je Nađa Komaneči, bivša rumunska gimnastičarka koja je za vežbu na dvovisinskom razboju na Olimpijskim igrama 1976. godine u Montrealu prva u istoriji tog sporta dobila najvišu moguću ocenu – 10. 

I. Bakmaz

Autor:
Pošaljite komentar