Šume su bitan borac protiv klimatskih promena
Kada se govori o klimatskim promenama, koje su jedan od najvećih izazova sa kojima se čovečanstvo suočava u savremenom dobu, kao način, između ostalih, za njihovo ublažavanje, navodi se povećanje površina pod šumama.
Kaže se da su šume i klima suštinski povezane - nestanak ili degradacija šuma je i uzrok i posledica klimatskih promena, iz čega proizilazi obaveza održavanja šuma koje mogu izdržati klimatske promene i umanjiti njihovo negativno dejstvo na dobrobit ljudi.
Po rečima samostalnog stručnog saradnika za gajenje i zaštitu šuma u JP “Vojvodinašume” dipl. inž. šumarstva Slađane Dabić, šuma je najsloženiji ekosistem na zemlji. Ona predstavlja biljnu zajednicu šumskog drveća koje utiče međusobno, ali i na okruženje u kojem se nalazi. Ima brojne pozitivne funkcije i trajan, uvek aktuelan značaj za ljudsko društvo i sav ostali živi svet.
– Pozitivne funkcije šume se mogu svrstati u tri osnovne kategorije, a to su proizvodne ili privredne, zaštitno-regulatorne i socio-kulturne funkcije – kaže Slađana Dabić. – Potrebno je naglasiti da su posebno značajne funkcije koje se odnose na zaštitu biodiverziteta, zemljišta od erozije, zaštitu voda, od imisionih štetnih dejstava, regulaciju klime, zaštitu saobraćajnica, zaštitu od pogleda, proizvodnju sirovine koja ima visoku upotrebnu vrednost kao i rekreativne funkcije. Opštepoznata je činjenica da šume doprinose ublažavanju negativnih uticaja klimatskih promena. One modifikuju lokalne i regionalne klimatske uslove tako da unapređuju kvalitet života i neposredno utiču na zdravlje životne sredine.
Dabićeva napominje da su temperaturne amplitude manje izražene u, i oko šume, vazduh je čistiji, nema neprijatnih mirisa, a buka je manje izražena, što pogoduje svom živom svetu. Vetrozaštitni pojasevi u kojima dominiraju drvenaste vrste su posebno važni pored saobraćajnica gde dominantno duvaju jaki vetrovi, jer ih usporavaju i smanjuju snežne nanose na putevima.
Sadnja drveća jedna je od akcija koje Pokret gorana Novog Sada (PGNS) u ovogodišnjem pojektu “Zelene inicijative za zeleni Novi Sad”, koji je počeo u aprilu, planira da sprovede. Suština tog projekta je da se kroz široku medijsku kampanju informišu građani Novog Sada o klimatskim promenama. Poseban akcenat je ovog puta stavljen na pokretanje građanskog aktivizma i uključivanje građana u konkretne akcije kao šo su sadnja drveća, čišćenje obale Dunava i parkova. U pitanju je nastavak projekta koji je lane realizovan u saradnji sa Beogradskom otvorenom školom, Mladim istraživačima i Inženjerima zaštite životne sredine, a koji je deo programa “Snažno zeleno”, čiji finansijeri su Evropska unija Fondacija Fridrih Ebert.
Kao vrlo važan ističe podatak da su istraživanja pokazala da zasad topole star 20 godina vezuje približno devet tona ugljen-dioksida po hektaru godišnje, odnosno da tokom jedne ophodnje, a to je 30 godina, veže čak 288 tona ugljen-dioksida po hektaru. Vrste drveća koje rastu pored vodotoka kao što su vrbe i topole, prečišćavaju zemljište i vodu zagađene raznim polutantima, uključujući teške metale, naftne derivate, herbicide i organska jedinjenja (proces fitoremedijacije).
– Generalno, šume tokom razvoja u svoje tkivo ugrađuju ugljenik, pa su u tom smislu od neprocenjivog značaja za smanjenje efekta staklene bašte. Sa tim u vezi, u novije vreme je posebno naglašavan pozitivan uticaj šume na Zelenu ekonomiju koja kao takva obezbeđuje održivost na Zemlji. Veoma je interesantno da se pojedine funkcije prepliću na jednoj istoj površini, a zadatak šumarstva kao struke je da između ostalog omogući neometano i ravnomerno zadovoljenje svih funkcija šuma, na čemu se upravo i zasniva savremeno, polifunkcionalno gazdovanje – naglašava Dabićeva.
Zapadni Balkan se smatra jednim najbogatijih regiona u Evropi kada je reč o šumama. To bogatstvo se odlikuje velikom površinom pod šumama, ali i velikim brojem biljnih i životinjskih vrsta koje žive u šumskim ekosistemima, kao i lepotom predela. Međunarodna organizacija - Savet za upravljanje šuma (Forest Stewardship Council FCS) definisala je 1999. godine koncept šuma visoke vrednosti očuvanja kao koncept kojim se identifikuju i štite šume koje imaju izuzetnu ekološku, socio-ekonomsku, kulturnu vrednost, odnosno vrednost za očuvanje biodiverziteta i predela. Upravljači šumskog područja koje je sertifikovala FCSorganizacija, dužni su da u okviru tog područja identifikuju šume visoke vrednosti očuvanja i da njima odgovorno i održivo upravljaju, na način da neguju i štite sve njihove vrednosti.
Zorica Milosavljević