NININE MUSTRE Nasmejana
Razgledajući svoj lik na fotografijama koje sam joj napravila, jedna devojka je prokomentarisala jednu na kojoj je „super ispala“, ali je neće objaviti jer se na njoj „nešto smeje“.
Začudila sam se koliko se u stvari i nisam začudila takvoj izjavi. Primećujem već godinama da je ljudima, pogotovo onima ženskog roda važno da nemaju osmeh kada se fotkaju. To im je kažu veštački. Jel to onda znači da je ozbiljnost ili još češće blaga namrgođenost prirodno stanje duha koje bi trebalo ta fotka da prikaže? Meni je to nekako isto neprirodno. Ali to sam ja.
Sećam se jedne svoje životne faze u kojoj sam primetila verlo lepu devojku, tada još devojčicu u stvari, koja je stalno bila namrštena. Ja, koja sam do tada bila uvek nasmejana, jer sam osmeh kao neku masku stavljala na lice čim bih bila među ljudima, počela sam tu masku osmeha da zamenjujem maskom namrgođenosti, verujući da ću tako ostavljati utisak ozbiljnosti.
Verovatno su to one faze pubertetskih godina kada intenzivno tragamo za sopstvenim izrazom, pa onda imamo razne idole koje imitiramo. Bio je to ujedno i jedan od najtužnijih perioda mog života. Stalno sam bila nešto nesrećna, neshvaćena, nevoljena i sve tako neka uverenja koja sam posvećeno gajila o sebi i svetu oko sebe. Kasnije sam se ipak vratila osmehu, valjda sam se sa njim na licu ipak bolje osećala, i potreba da se dodatno kinjim kiselom ili natmurenom facom koju nosam uokolo, nestala je.
Prepoznajem te faze na licima brojnih devojaka koje kače svoje slike po raznim društvenim mrežama. Vidim da je trend malo drugačiji. Sada su im na licima uglavnom maske odustnosti nezainteresovanosti i nedodirljivosti. To je samo po sebi apsurd, kao i većina stvarnosti koju kreiramo oko sebe u današnje vreme, jer zašto bi neko konstantno pokušavao da privuče pažnju zatrpavajući internet svojim slikama, a na njima ostavljao utisak da je nezainteresovan, hladan, nedostupan? Kada sam u nekoliko navrata pokušala da dobijem odgovor na ta pitanja, saznala bih da to osobe rade isključivo zbog sebe. Aha. U redu. Nisam se dalje raspitivala zašto onda te fotke ne zadrže za sebe. Bilo mi je jasno da tu neke svesne logike nema.
Svesnost. To je ono što nam svima najviše nedostaje. Svesnost sebe i šta radimo sa sobom, šta radimo sebi i šta radimo drugima. Kada nekome prepričam rezultate istraživanja gde se vidi da naš ceo organizam bolje radi ako imamo osmeh na licu, nevezano za to da li je veštački ili sa razlogom, on se obično sa nevericom nasmeši i verovatno pomisli kako je to još jedna zabluda teoretičara zavere, jer se ono o čemu se ne priča u udarnim TV terminima, u glavnom tako kategoriše.
Proučavanjem sopstvenog stanja i raspoloženja, uvidela sam da je osmeh na licu najbolja maska, jer me tako niko ne pita zabrinuto kako sam, niti dobijam netražene savete kako da budem bolje. A možda jednostavno imam sreće što sam naučila da sopstvenu energiju nadoknadim sopstvenim snagama, recimo osmehom, bez potrebe da je kraduckam od drugih.
Nina Martinović Armbruster