Nastava za decu sa smetnjama individualna ili u manjim grupama
Iako se očekivalo drugačije zbog složenosti obrazovnog procesa uslovljenog specifičnim slučajevima koji zahtevaju individualni pristup, Ministarstvo prosvete nije pripremilo posebne preporuke za škole koje pohađaju deca sa invaliditetom i intelektualnim smetnjama, već im je, kao i ostalim obrazovnim ustanovama, data autonomija u donošenju odluke o modelu organizovanja nastave.
To znači da mere kojih se drže redovne škole važe i za njih, iako su đaci u njihovim klupama često opterećeni multipliciranim zdravstvenim poteškoćama. S tim u vezi, pretpostavljalo se da će najveći problem biti objasniti im koliko je važno nošenje maski i održavanje distance, budući da su neka od njih hiperaktivna ili nemaju pojam ličnog prostora.
Pomoćnik direktora i rukovodilac smene u novosadskoj ŠOSO „Milan Petrović” Saša Rudaljević kaže da 90 odsto učenika, prema opredeljenju svojih roditelja, prati nastavu u školi, a s obzirom na to da raspolažu dovoljno velikim prostorom, te da grupe učenika i inače nisu velike, nije im bio problem da primene potrebne mere.
– Zbog trpezarije, imamo četiri velika odmora – dodaje Rudaljević. – Nakon dva 30-minutna časa je pauza za prvu grupu đaka, a posle trećeg i četvrtog časa za drugu, kako bi na svakom velikom odmoru užinao po jedan razred. Što se tiče maski, nastojimo da ih nose dok se kreću po školi, a u ostalim situacijama im maksimalno izlazimo u susret. Kako bi svi bili bezbedni, pomažu nam lični pratioci i kolege koje drže individualnu nastavu.
Teodora Majstorac, lični pratilac srednjoškolca koji pohađa ŠOSO „Milan Petrović”, objasnila je da se to posebno odnosi na decu koja imaju alergijske reakcije ili otežano dišu iz drugih razloga, što se potvrđuje lekarskom dijagnozom.
Na početku školske 2020/2021. godine umnogome im je pomoglo iskustvo koje su stekli u jeku pandemije.
– Za dnevni boravak, koji je kao servis za organizovanje slobodnog vremena učenika radio i tokom maja, juna i letnjeg raspusta, pravili smo manje grupe, te maksimalno redukovali nastavna sredstva i igračke, koristivši samo plastične i drvene, jer se lakše dezinfikuju. Kao i tad, gledaćemo da što više vremena provode napolju. Imamo senzornu baštu u dvorištu škole i dok god bude lepo vreme, mi ćemo je maksimalno koristiti – kaže Rudaljević.
Za đake koji su izabrali učenje na daljinu, škola će primeniti modalitete rada koje je razvila tokom perioda vanrednog stanja, ali isto tako pripremati i dostavljati štampani materijal učenicima koji nemaju potrebne tehničke mogućnosti, uz redovan kontakt sa roditeljima kako bi ih osnažili da pruže podršku deci koja su ostala kod kuće.
– Kod nas ima mnogo dece sa hroničnim bolestima, pa su roditelji uplašeni, te se, bar u septembru, deset odsto njih odlučilo za onlajn nastavu – dodaje sagovornik.
S. Milačić