Prof. Nenad Magazin: Crv u jabuci nije uvek vesnik zdravlja
- Često ljudi kažu da je samo jabuka sa crvom zdrava i dobra jabuka i ja se smejem takvim komentarima jer to ne znači da ona nije prskana nego to može da znači da je ona pogrešno prskana i da je takođe veoma štetna – reči su profesora voćarstva sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu Nenada Magazina.
S obzirom na to da veliki broj ljudi u našem gradu nema mogućnost da sam uzgaja zdraviju hranu u bašti ili da kupuje onu organsku, sa profesorom Nenadom Magazinom smo razgovarali o najboljem i najjednostavnijem načinu pomoću kog možemo oprati voće i povrće od pesticida, kao i o štetnosti materije koja se koristi radi zaštite bilja od prouzrokovača bolesti i štetočina. Pregršt voća i povrća je u ovom periodu pred nama, a Nenad Magazin za list „Dnevnik” naglašava kako kupac odnosno krajnji potrošač svežeg voća ne može na osnovu njegovog izgleda, bilo na pijaci ili u marketu, da zna koliko je to voće imalo tretmana i koliko je ostataka pesticida ostalo na njemu. Ipak, on nas kroz priču uverava da pesticidi nisu štetni u velikoj meri, ukoliko se koriste na pravilan način i u odgovarajućoj količini te savetuje da je, možda ipak, najsigurnije kupovati u marketima.
O ishrani se u poslednje vreme vodi računa više nego ranijih godina i informacija na internetu o zdravim ili nezdravim namirnicama je sve više, te se vrlo lako mogu pronaći i liste najčistijeg i „najprskanijeg” povrća i voća. Da li su liste koje kruže internetom tačne?
- Kupci ne treba da se opredeljuju za kupovinu voćnih vrsta na osnovu liste koja povremeno izađe u medijima. Svake godine u vreme sazrevanja jagode izađe famozna lista najprskanijeg voća kada je jagoda najocrnjenija. Proučio sam i saznao da je lista iz Amerike. Tamo je navedeno da je u jagodama otkriveno 84 vrste pesticida. Ne postoji uopšte potreba da se jagoda, pa ni bilo koja druga voćna vrsta, prska tolikim brojem pesticida. To jednostavno nije moguće. Teško ćete naći vest da se neko u Srbiji otrovao pesticidima jedući naše voće i povrće. Možda se to nekada davno dešavalo kada smo imali mnogo manje kontrola i mnogo opasnije pesticide, ali danas toga nema. Ne možemo da kažemo da su proizvođači hrane trovači, a kod kuće se naprskamo dezodoransom koji u sebi sadrži 20 vrsta hemikalija. Ako neko želi da vrati poljoprivredu na kola i zapregu onda i on treba da se odrekne mobilnog telefona, hemije i svega. Ne može se očekivati da neko proizvodi hranu onako kako neko iz udobnosti stana zamišlja, a takvih ima puno jer su im dostupne informacije sa interneta koje često nisu tačne. Jako je ružna slika koja se razvija o našem proizvođaču kao trovaču, dok u drugim zemljama društvo mnogo više ceni proizvođača hrane.
Jačanjem svesti o zdravoj ishrani, sve veći broj ljudi odlučuje se za konzumiranje organskih namirnica. Kakva je situacija kod nas kada je u pitanju kupovina organskih namirnica, da li su te namirnice zdravije i da li se i one tretiraju pesticidima odgovara profesor voćarstva Nenad Magazin.
- Organska proizvodnja u Srbiji nije tako velika, pogotovo ne voća. Ona je skuplja zato što proizvođači ne postižu često zadovoljavajući prinos i kvalitet i to je retka roba, a sve što je retko je i skuplje. Deo potrošača može to sebi da priušti, a deo ne. Imali smo jako veliki uvoz organskih proizvoda, ali nije poenta da se jedu organske jagode koje su došle iz Maroka. Treba da se jede lokalni proizvod, proizveden ovde ogranskim principima. Nije priori ni svaki proizvod iz organske proizvodnje zdravstveno bezbedan, jer i on mora da prođe određene kontrole. I ta proizvodnja nosi određene rizike i tamo postoje zaštitna sredstva koja se koriste, ali koja su isključivo iz prirode. Koriste se pesticidi koji su dobijeni iz biljaka. I oni takođe nekada mogu da budu štetni ljudskom organizmu, koristi se bakar, sumpor, ali je dozvoljen zato što je u pitanju prirodni mineral. Ne možemo reći ni da je zdravije, sve zavisi od toga kako ga je proizvođač koristio.
Često se pominje da su deca naročito osetljiva na pesticide zbog njihovog mladog organizma i slabijeg imunog sistema, ali kakve posledice česta konzumacija voća i povrća tretiranog pesticidima zaista ima, kako na najmlađe, tako i na one starije?
Nisu svi pesticidi otrov za ljudski organizam. Neki od njih su štetni za organizam na koji deluju, neki i na širi broj organizama na koje deluju, a neki štete vrlo malo. Za svaki pesticid postoje pravila kada, kako i u kojim koncentracijama ga treba primenjivati. Proizvođači koji se toga pridržavaju ne mogu da stvore problem krajnjem potrošaču. Broj tretmana često zabrinjava potrošače, ali nije ni to parametar. Danas se koriste manje štetni pesticidi nego što se koristilo pre 20 – 30 godina i puno više toga se zna jer je analitika postala svemoćna. Mi smo okruženi različitim veštačkim sintetizovanim materijama stalno. Ako pogledate deklaraciju jednog dezoransa, sapuna videćete veliki broj materija od kojih su neke štetne, ali su u vrlo malim tragovima. Tako isto i sa korišćenjem pesticida u voćarstvu. Još jedna fama koja postoji je da što je nešto tretiranije, što je imalo veći broj prskanja - biljka je štetnija. To ne mora da znači. Jedan pogrešan tretman pred berbu može da bude mnogo gori nego deset tretmana u fazama preventive, u fazi cvetanja.
Gde je danas sigurnije kupovati voće i povrće, od domaćih, malih proizvođača sa pijace ili u supermarketima?
Danas veliki lanci marketa, pogotovo stranih, ali i domaćih i te kako vode računa šta nude u svojim prodavnicama. Marketi imaju velike obaveze i oni su ti do kojih dolazi to voće, imaju trag odakle dolaze plodovi i ako se nešto desi uvek može da se utvrdi ko je proizvođač tog voća, ko je dobavljač, za razliku od nekih manjih marketa ili pijaca gde niko ne zna odakle dolazi ta roba, koliko puta je tretirana i slično. Ono što ljude, pa i mene kao krajnjeg potrošača, odbija od marketa jeste to što je kvalitet i izgled voća u marketima često vrlo loš, da odeljenja voća i povrća u marketima često ne znaju da rukuju time. To sve doprinosi tome da kupci žele manje da kupuju u marketima, a više na pijacama gde je voće i povrće lepšeg izgleda.
Poznato je da se jabuke prskaju u velikoj meri. Međutim, najviše hranljivih materija, kada je u pitanju ta voćka, upravo sadrži njena kora. Na koji način onda oprati jabuke ostavljajući njenu koru, da li je pranje hladnom vodom zaista dovoljno?
Tačno je da je jabuka voćna vrsta koja godišnje ima možda najveći broj tretmana. Međutim broj tretmana ne znači da je to broj prskanja nekim otrovima. U tim tretmanima često imamo i tretmane đubrivima, nekim regulatorima rasta koji nemaju apsolutno nikakvog uticaja na ljudsko zdravlje. Veštačka đubriva su samo veštački sintetizovani minerali koji postoje i u prirodi samo što smo ih mi dobili na veštački način jer je tako lakše. Najveći broj preventivnih tretmana proizvođači primene u fazama cvetanja. Ako tada ne postoji plod ne mogu postojati ni ostaci pesticida na njemu nakon toga. Postoje naravno tretmani koji se rade kasnije, ali proizvođači poštuju karence. Ako imate proizvođača koji izvozi robu u zemlje širom sveta on je prošao i te kako rigoroznu kontrolu. Ako kupujete bilo koji proizvod koji je deklarisan vi znate da taj proizvođač stoji iza toga, jer on može da ima ozbiljne probleme ukoliko nešto nije u redu, jer je to danas ozbiljan posao i proizvođači ne mogu da se igraju sa milionima evra koji su u igri kod velikih proizvođača, u ovom slučaju jabuka. Porodičan sam čovek, ali ni ja, osim tuširanja plodova, pranja pod hladnom vodom, ne primenjujem nikakve druge tehnike. Povremeno nekada, ako nisam siguran u kvalitet proizvoda, ogulim neke plodove i odbacim koru. Ne vidim potrebu za nečim više.
Kristina Ivković Ivandekić