Luksemburžanin snima film o prijateljstvu Srbina i Muslimana
Tek što je pre petnaest dana ekipa filma „Svetozar Miletić“ napustila Karlovce i otisnula se u druga vojvođanska mesta da nastavi stvaranje filmske sage o tom nacionalnom gorostasu, drugi tim poslenika sedme umetnosti iskoristio je karlovački ambijent za snimanje kadrova za potrebe svog ostvarenja.
Reč je o ekipi sa studentom prve godine filmske režije na sarajevskoj Akademiji Luksemburžaninom Lukasom Grevisom na čelu, koji je po scenariju koji je sam napisao i za koji je u svojoj zemlji dobio nagradu, pa i novac za film, protekla dva dana snimao deo scena u Karlovcima. A Srpski Sion nije nimalo slučajno odbrao za mesto snimanja. Zahvaljujući saradnji njegovog oca Mišela Grevisa s Ekološkim centrom „Radulovački“, Lukas je boravio u Karlovcima prvi put 2016. godine i nije ostao ravnodušan prema njima.
– Karlovci su mi se veoma dopali i kada sam pisao scenario za ovaj film koji se zove „Dve figure na reci“, predvideo sam da se deo radnje odigrava u njima – kaže za „Dnevnik“ mladi reditelj Lukas Grevis. – Karlovci su se pokazali kao dobra lokacija. Nije idealno, ali se lako sve može organizovati, što u Luksemburgu nije baš izvodljivo. Dosta scena se odigrava na vodi i u čamcu, pa smo maksimalno iskoristili Dunav i ostrvo za snimanje. Film snimamo u Sarajevu i u Sremskim Karlovcima i smatram da je to veoma dobar izbor zbog kontrasta koji postoji između njih.
Po njegovim rečim, film prati sudbinu dvojice prijatelja, Srbina po imenu Nikola i Muslimana Hamze, koji su kao mladi igrali šah, ali ih je rat rastavio. Musliman dolazi u Srbiju u potrazi za prijateljem, susreće njegovu kćerku i ponovo uspostavljaju kontakt i nastavljaju šah da igraju preko pisama. Glavnu ulogu Lukas je poverio bosanskom glumcu Miodragu Mikiju Trifunovu. Po jučerašnjem odlasku iz Karlovaca, ekipa će nastaviti da snima u Sarajevu, a film, iza kojeg stoji i sarajevska Filmska akademija, će, kako kaže, premijerno biti prikazan u martu u Luksemburgu na tamošnjem festivalu.
Lukas je ove godine radio i dokumentarac u Karlovcima. Zabeležio je kamerom međunarodni volonterski kamp na Dunavcu i ovekovečio priču o saradnji i prijateljstvu koji postoje između ljudi iz Ekološkog centra „Radulovački“ i srodnog centra u kojem radi njegov otac.
Kaže da mu se na Balkanu vrlo sviđa menatalitet ljudi, koji otvoreno pričaju o sebi, i tradicija kojom odiše. Studije režije u Sarajevu odabrao je, kako kaže, dok je bio u Karlovcima, dve godine pre no što ih je upisao. Jedan od razloga je i to što na sarajevskoj akademiji postoji smer na engleskom na kojem prati nastavu, ali se hvali da polako uči i srpski jezik.
Saradnja dvaju centara, karlovačkog i luksemburškog, proistekla je iz poznanstva njihovih menadžera Nikole Blagojevića i Mišela Grevisa, Lukasovog oca. Njih dvojica upoznala su se 2012. na platformi evropskih omladinskih centara, čiju licencu je nakon toga poneo i Ekološki centar „Radulovački“. Iz poznanstva rodilo se veliko prijateljstvo između Grevisa i Blagojevića, a saradnju, koja se ostvaruje na tri polja, centari su krunisali tri godine kasnije prvim memorandumom. Svake godine menadžeri, edukatori i mladi iz Karlovaca i Luksemburga odlaze jedni kod drugih i razmenjuju iskustva.
Zorica Milosavljević