Episkopi SPC i katolički biskupi pozvali na zajedništvo
POŽEGA: Episkopi SPC i katolički biskupi poručili su da se zalažu za to da se naučno istraži i argumentovano utvrdi istina o stradanju u vreme Drugog svetskog rata i u vreme rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995. da bi se, kako kažu, prestalo s licitiranjem broja stradalih i da bi se žrtvama vratilo dostojanstvo.
Episkoi SPC i katolički biskupi u Hrvatskoj, na poziv požeškog biskupa Antuna Škvorčevića, okupili su se u Biskupskom domu u Požegi juče i tom prilikom Izrazili uverenje da ni jedna strategija, usmerena protiv drugog čoveka, naroda ili Crkve ne može biti uspešna jer nije u skladu s Božjim naumom o čoveku i njegovom pobedom nad zlom i smrću, ostvarenoj u Hristovoj ljubavi na Krstu.
U zajedničkom saopštenju objavljenom na sajtu SPC stoji d je istaknuto da je u Hrvatskoj na javnoj sceni velika količina negativnih stavova, zlonamernih pristupa, bavljenja negativnostima kod drugih, a prelaženja preko sopstvenih, što razdvaja ljude, stvara nepoverenje i udaljava jedne od drugih.
Biskupi i episkopi, navodi se, zauzeli su se za jevanđelska polazišta u međusobnim odnosima i delovanju, za zajedničke nastupe u javnosti, kako bi ohrabrili vernike da promovišu zajedništvo iznad svake nacionalne i političke isključivosti.
U razgovoru je dotaknuto više aktuelnih pitanja iz javnog života, s posebnim osvrtom na rasprave o stradanjima brojnih ljudi u Drugom svetskom ratu i neposredno posle njega, kao i o još neizlečenim ranama koje je u dušama mnogih ostavio rat od 1991. do 1995. godine, kako Hrvata tako i Srba, posebno onih čiji su najbliži ubijeni ili su nestali.
"Setili smo se teških stradanja srpskog i hrvatskoh naroda, kao i stradanja drugih građana Hrvatske u nedavnoj prošlosti u ratnim sukobima, progonima i ubijanjima, uzrokovanim mržnjom", navedeno je u zajedničkoj izjavi takođe objavljenoj na sajtu SPC.
Svesni su, kažu, da međusobnim optuživanjem, manipulisanjem istorijskom istinom, interpretacijom ratnih zbivanja u dnevnopolitičke svrhe, vređanjima i ponižavanjima zbog pripadnosti određenoj naciji ili veri, ostajemo zarobljenicima prošlosti i gubitnicima u sadašnjosti.
Uz duboko žaljenje za svaku nedužnu žrtvu bilo kojeg naroda, vere ili političkog uverenja iz nedavne prošlosti dveju zemalja, episkopi i biskupi su poručili da svedoče da svako zlo i nepravdu nanesenu njima ”pobeđujemo kroz onoga koji nas je zavoleo”.
Navodi se da je polazište pastirskog delovanja u hrvatskom društvu čvrsto uverenje u pomirenje i da treba biti milistiv i da svojim praštanjem budemo veći od počinjenog zla koje nas je ponizilo i da bez osvetničkih misli i osećanja mržnje u očišćenom pamćenju čuvamo spomen na naše nedužne žrtve, lečimo ranjene duše, širimo poverenje i razumevanje među pojedincima i narodim.
Na taj način, kažu, jevanđelskim putem postavljamo temelje boljoj i pravednijoj budućnosti u našoj domovini za svakog čoveka.
