Zeleni fond – mrtvo slovo na papiru
O tome kako se finansira životna sredina na lokalu, kako se troši i kuda ide eko-dinar, na koji način privreda poštuje standarde u oblasti zaštite životne sredine i kako se obračunava ekološka taksa govorilo se u Medija centru Vojvodine na panel-diskusiji „Finansiranje životne sredine – realnost i perspektive”.
Na ta, ali i druga pitanja, pokušali su da odgovore potpredsednik Odbora za životnu sredinu AmCham-a i predstavnik kompanije „Gorenje” za zaštitu životne sredine Dragan Dilparić, pomoćnica načelnice Gradske uprave za zaštitu životne sredine mr Dragica Branković, istraživač i ekspert Ekološkog centra „Stanište”, kao i novinari iz Udruženja novinara „Eko-vest”.
– Ključno pitanje koje treba da se otvori jeste za šta se koristi novac koji je prikupljen od naknade za zagađenje životne sredine, smatra Dragan Dilparić. – U ovom trenutku sve naknade koje sve društveno odgovorne kompanije plaćaju idu u buyet Republike Srbije, samim tim Ministarstvo za zaštitu životne sredine, koje je formirano pre godinu i po, nema dodira s tim novcem. Podsetiću vas na t da su sve naknade koje se prikupe na ime zaštite životne sredine namenjene otklanjanju i predupređenju eventualne štete koja će nastati nečijim činjenjem. Novi Zakon o naknadama za korišćenje javnih dobara predviđa da sve naknade budu u buyetu i da se iz njega deli novac. Međutim, izmenama i dopunama Zakona o zaštiti životne sredine iz 2016. godine imamo definisan Zeleni fond, ali on je i dalje mrtvo slovo na papiru i samim tim zeleni dinar se izgubio.
Mr Dragica Branković je u svom obraćaju podsetila na to da se u našem gradu još od 1995. godine prikuplja eko-dinar. Kako je kazala, uzima se dinar po kvadratnom metru kada su u pitanju stambeni objekti, a tri po kvadratu kada je reč o poslovnim prostorima.
– Ponosni smo na činjenicu da se u Novom Sadu taj novac koristi u skladu sa zakonom, transparentno, efikasno i namenski – objasnila je Dragica Branković. – Problemi su više puta definisani kao najznačajniji i radi se na tome da se oni reše u dogledno vreme. Novi Sad nema sanitarnu deponiju, kao ni centralni uređaj za prečišćavanje otpadnih voda. Oni zahtevaju značajne svote novca. Za njihovu realizaciju Grad, osim iz svog buyeta, pokušava da obezbedi novac i iz drugih izvora.
O tome kuda odlazi eko-dinar iz lokalnih samouprava govorio je novinar i urednik projektnih izdanja u Magazinu „EKOlist” Milisav Pajević, predstavljajući rezultate istraživanja u pojedinim opštinama. On je naglasio da lokalne samouprave uglavnom ne žele da pričaju o tome, te da su građani slabo informisani o tome na šta se troše pare koje se skupljaju za ekološka pitanja.
Tekst i foto: V. Bijelić