Danas je školska slava Sveti Sava
Već bezmalo osam vekova na današnji dan Srpska pravoslavna crkva svetkuje spomen na svog prvog arhiepiskopa, trećeg sina rodonačelnika dinastije Nemanjića velikog župana Stefana, Rastka, u monaštvu Save, dok ga škole, zbog njegove prosvetiteljske uloge, kao svog patrona slave sporadično od 1734, a institucionalno od 1840. godine.
U ovako dugoj istoriji sećanja vreme između 1946. i 1990. godine, kada je odlukom tadašnjih vlasti Sveti Sava bio proteran iz škola, danas već više nije vredno pomena.Mnogo je važnije podsetiti nove generacije đaka zašto će mu i danas uskliknuti s ljubavlju.
Taj razlog je, između ostalog, u prvoj školi srpske pismenosti koju je Sveti Sava otvorio u manastiru Studenici, u njegovoj Krmčiji-zborniku zakona i pravila za ponašanje svih u srednjovekovnoj srpskoj državi,u kojoj je zadužio roditelje „da se prisete kako su i sami bili deca i isto to imali od svojih roditelja“, a sinove „da isprave shvatanja svojih roditelja jer i sami žele da postanu roditelji i nadaju se da će od svoje dece biti poštovani“.
Ipak, ostavštinu prvog srpskog prosvetitelja možda najsažetije vrednuju reči Miloša Crnjanskog da „istorija srpske srednjovekovne prosvećenosti počinje isključivo Svetim Savom, kao da je pre njega i nije bilo“, te da se „za vreme Nemanjića srednjovekovna Srbija i po prosvećenosti svojoj, može porediti s drugim , srećnijim državama evropskim. A prvi prosvetitelj među njima je Sveti Sava.“
Sveti Sava je "najvrednija pčela koja je iza sebe ostavila punu košnicu slatkog meda, kojim su se hranila srpska deca do današnjeg dana (vladika Nikolaj)
Koliko je ovaj duhovnik, graditelj i obnovitelj manastira, prvi poglavar Srpske pravoslavne crkve i njen organizator, ali i mudar i vešt državnik, prvi zakonodavac, cenjen i poštovan u narodu govori i više od 30 narodnih pesama, preko sto priča, mnoge legende. Njegovo ime nose mnoga mesta, škole, bolnice, ustanove, posvećeno mu je oko 200 umetničkih pesama, mnoge priče i romani, a naučnici i dan danas istražuju njegov život i rad.
A u bajkovitoj biografiji, prosvetiteljski rad Svetog Save započeo je njegovim povratkom iz Svete Gore u Srbiju, u manastir Studenica, koja tada postaje centar srpskog crkvenog i prosvetnog života. Zbog strogog monaškog života Svetog Save, njegovih mnogobrojnih misionarskih putovanja narod ga je gledao kao istinskog prosvetitelja i sveca. Njegov rad čini ga jednom od najvećih i najsvetlijih ličnosti u istoriji srpskog naroda, što se potvrđuje ne samo u pisanim izvorima i spomenicima, već i u usmenom narodnom predanju.
Stari istoriografi predstavljali su život i rad Svetog Save kao pravi dar Božiji za ceo srpski narod. Bio je narodni učitelj i prosvetitelj, savetodavac i lučonoša srpskog duhovnog bića, a i danas oličava sve što je najbolje i najuzvišenije u srpskom narodu. Iako živi u svakoj srpskoj duši, ipak je najviše proslavljen kroz Crkvu i školu u kojima je s pravom nazvan narodnim učiteljem prosvetiteljem, što se od najstarijih vremena, spominje kao njegova najveća zasluga. Svojim vrednim, predanim i smirenim radom Sveti Sava je pomagao siromašne, prekorevao lenje, sramotio nepristojne, kudio lažljive i krivokletnike, pa su iza toga proizašla pravila moralnog ponašanja.
Vučević: Učenje, rad i trud se isplate
Povodom obeležavanja školske slave, Svetog Save, sve škole u Novom Sadu pripremile su kulturno-umetnički program, ne bi li u što boljem raspoloženju proslavile ovaj sveti dan. U Tehničkoj školi “Mileva Marić Ajnštajn” je tradicionalno, 18. put, organizovana centralna proslava školskog praznika, kojoj su prisustvovali predstavnici svih novosadskih škola, kao i gradske, pokrajinske, republičke vlasti i Srpske pravoslavne crkve.
„U oficijalnom delu svečanosti, pored horskog i dramskog nastupa, bio je i obred sečenja pogače koju je osveštao sveštenik SPC“, rekao je direktor Tehničke škole dr Stanko Matić. „Specifično je i to što imamo humanitarni fond “Sveti Sava”, pomoću kojeg pomažemo siromašnoj deci ne samo naše škole, već i deci iz drugih škola u Novom Sadu.“
Nedaleko odatle, u Osnovnoj školi “Ivo Lola Ribar”, takođe je održan program u čast prvog srpskog arhiepiskopa. Svečanosti je prisustvovao i gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević, koji je rekao da je teško prebaciti Svetog Savu u današnje doba, ali je sigurno da nam je jasno šta bi mi trebalo da radimo kao njegovi potomci, a to je da verujemo da se učenje, rad i trud isplate, čineći time dobro i sebi i društvu u kojem živimo.
I. M.
Njegova snažna i besprekorna moralna ličnost duhovnog preporoditelja,u narodu je bila dobro prihvaćena jer je imao neobičan dar da u svakoj prilici poveže svakodnevne narodne probleme s religioznim životom, da posavetuje u radu i pouči u veri. Kad otkrije ljudske slabosti i primeti koje ih nevolje muče, Sveti Sava je znao da pronađe tople, bratske reči, da uteši i molitvom izleči. Okupljao je narod i uživao njegovo ogromno poverenje, jer su načela njegovog morala bila istovremeno i principi njegovog života.
U prosvetiteljski rad Svetog Save spada i i unutrašnja organizacija monaštva i njegov književni rad, a u vreme današnjeg školskog patrona prosvećivanje naroda nije se moglo zamisliti bez monaštva, jer manastiri su kroz ceo srednji vek bili žiža kulturnog života i prosvete srpskog naroda.
D. Devečerski