(FOTO) Nekad perspektivni atletičar, Subotičanin ATILA KEREŠI, danas KRČI PUT na svetskom FILMSKOM NEBU Atletskom stazom do cilja na CRVENOM TEPIHU
Prvog avgustovskog dana u Sonijevom studiju u Los Anđelesu održana je svetska premijera filma „Živi i umri u istočnom L.A.“ (Live and Die in East L.A.). Tri dana kasnije ostvarenje sa Robertom Lesardom, Ričardom Kabralom i Sezarom Garsijom ušlo je u repertoar dvorana širom SAD.
U međuvremenu, otkupile su ga distributerske kuće u više od 20 zemalja sveta, u sklopu filmskog festivala u Kanu. Scenarista, reditelj i koproducent filma je Subotičanin Atila Kereši, koji 15 godina živi i radi u Americi. Atlantik je preleteo zahvaljujući stipendiji Univerziteta u Talsi, gradu veličine Novog Sada u američkoj saveznoj državi Oklahoma, gde je diplomirao biznis 2011. godine. Za stipendiju je aplicirao kao perspektivni atletičar subotičkog Spartaka i AAK Novi Sad, srpski i balkanski prvak na 400 metara.
– Dok sam trenirao atletiku želeo sam da pobeđujem, da budem na vrhu, poput filmskih junaka koji su me inspirisali i sa kojima sam poredio svoju nameru da budem najbolji, sam protiv svih – priča Atila Kereši. –Oduševljavala su me ostvarenja sa Vin Dizelom u glavnoj ulozi kao što su „Ridik“ i „Paklene ulice“, a naročito film „Gladijator“ sa Raselom Krouom. Svaka pobeda na atletskoj stazi za mene je bila jedna u nizu scena u tim filmovima gde glavni junak pobeđuje sve oko sebe.
Pre 15 godina, u leto 2008, dvostruki balkanski prvak Atila Kereši postavio je lične rekorde na 200 i na 400 metara, nagoveštavajući uspešnu karijeru u produženom sprintu, po ugledu na oca Jožefa. Umesto zavidne sportske karijere, dosledno prateći očev životni put, sišao je sa staze bez pozdrava, na samom početku seniorske karijere.
–Oduvek sam sanjao da ću jednog dana da pravim filmove. Otac je sestru i mene zarazio vrednostima različitih umetničkih pravaca, kao što su književnost, muzika, slikarstvo, film... Otac je svojevremeno želeo da studira filmsku režiju u klasi profesora Bore Draškovića u Novom Sadu, ali su ratni tokovi prekinuli njegove snove. Rukovodeći se njegovim snovima, koje sam u međuvremenu i sam usvojio, dok sam studirao biznis, uzimao sam i časove scenarija kod sjajnog ruskog pesnika, profesora Jevgenija Jevtušenka, nominovanog za Nobelovu nagradu za književnost. S njim, u ulozi mentora, pisao sam prva scenarija. On me je očinski hrabrio da pratim svoje snove, baš onako kako je i moj otac pratio svoje. Nažalost, profesor nije doživeo premijeru mog prvenca, preminuo je 2017. godine – kaže Kereši.
U međuvremenu, Kereši je napisao nekoliko scenarija, režirao je dva kratkometražna filma i nekoliko eksperimentalnih igranih filmova dok konačno nije sastavio tim talentovanih ljudi koji su verovali u njegovu viziju i koje je privukla njegova energija. U ekipi je, u ulozi izvršnog producenta i njegova mlađa sestra Anita, zahvaljujući sportskim rezultatima takođe američki stipendista na Kraljičinom koleyu u Njujorku, gde je i diplomirala 2016.godine.
–Daljina nas je razdvajala, od Talse do Njujorka je više od 2.000 km, ali smo osećali jedno drugo kao da smo u susednoj prostoriji – kaže Atila. – Inače, kada sam birao gde ću da studiram odabrao sam Talsu, da bih bio što dalje od bilo čijeg uticaja. Nameravao sam da se usredsredim na učenje engleskog jezika, kako bih ga savladao na nivou maternjeg, ali i da moj mozak bude usmeren na shvatanje i prihvatanje američkog načina života. Jednostavno, nameravao sam da uspem. Sebi nisam dosvoljavao luksuz da me bilo šta sputava, ni čežnja za domom, društvom, niti bilo šta čemu su mladi ljudi podložni. Nekoliko meseci pre mog odlaska preminula mi je majka. Borila se, mi zajedno s njom, u borbi koju je lagano gubila. Nisam mogao da odem i da je ostavim. Ispratio sam je put neba, zajedno sa sestrom i ocem. Pod težinom velikog gubitka za porodicu, samo sam želeo da se fokusiram na novu sredinu i na put koji vodi ka uspehu. Tako ću, smatrao sam, našoj Koviljki najlepše da zahvalim za svu pažnju i ljubav koju je delila sa svojom decom i suprugom.
Tri scenarija čekaju Srbiju
Po završetku svetske premijere njegovog prvenca u Los Anđelesu, javila se nostalgija za rodnim krajem. Dok planira let preko Atlantika, Atila Kereši razmišlja i o mogućnosti da jednoga dana klapa najavi snimanje filma u Srbiji, sa potpisom Atile Kerešija.
–Želja mi je da snimam u Srbiji. Trenutno imam tri scenarija: jedan je sofisticirana akcija, drugi MMA drama, a treci je akcijski horor. Nastojao sam i u tome uspeo da ljudi u njima prepoznaju poruke i jedinstvene savete, mimo puke zabave. Na scenarijima sam radio sa producentima kao što su Kanađanin Nikolas Tabarok koji za četvrt veka producirao više od 50 značajnih naslova, među njima „Stokholm“ i „Penzionerski plan“, zatim Majklom Šambergom, producentom filmova Kventina Tarantina „Petparačke priče “ i „Đango“, i sa Piterom Bilingslijem, koji je radio film „Čelični čovek“ i koji dosta radi za televiziju. Sva trojica su zatražili saradnju sa mnom nakon što su pogledali moj film prvenac i sada žele da zajedno radimo na novim projektima.
Sa svojim timom Kereši je 2018. godine krenuo u realizaciju projekta „Lavirint sudbine“, koji potpisuje i kao scenarista i kao reditelj, za pruducentsku kuću Move mountains. Kada je snimljena i poslednja klapa, posle dve godine snimanja, film je otkupila distributerska kuća High octana pictures, uz uslov da se naslov promeni u „Live and Die in East LA“ A onda je i pandemija prolongirala premijeru...
– Ubedili su me da će novi naslov lakše da pronađe put do gledalaca. Tema mi se sama ponudila, život u istočnom Los Anđelesu očima deteta koji sanja svoj san, ali zbog okolnosti gde živi ne može da izbije iz mračnih ulica velegrada. Svako ko je pogledao film ceni da je napravljen sa puno većim buyetom nego što jeste. Radnja filma podstiče na razmišljanje, a to je nešto što uveliko nedostaje savremenoj kinematografiji – napominje Kereši.
U Ameriku je stigao da bi ostao i da bi uspeo u želji da napravi nešto vredno i što će da traje. Kod kuće nije bio od kada je diplomirao. Dok se okrenuo, kao tren je proletelo vreme u definisanju puta ka uspehu, gradeći sebe kao umetnika i kao čoveka koji nikada ne zaboravlja odakle je u svet krenuo.
–Majka me je zavetovala da nikada ne smem da zaboravim ni ko sam, ni odakle sam. Ne bih da je razočaram – dodaje Atila.
I tako, 15 godina posle nesuđeni rekorder produženog sprinta Atila Kereši visoko je pozicioniran sa svojim filmom i visokom ponderisanom srednjom vrednosti (9.5) na Internet filmskoj bazi podataka (IMDb).
Bezmalo tri godine nakon poslednje klape čekao je Kereši priliku za svetsku premijeru.Čekao i dočekao! Nastavak sledi na čuvenom Filmskom festivalu u Torontu, koji će biti održan od 7. do 17. septembra.
Lazo Bakmaz