INTERVJU
Mlada kantautorka TAMARA POPOVIĆ TAM o nastupu na predstojećoj „Pesmi za Evroviziju”: „Biće zanimljivo, energično i bajkovito”
Srpska pop i elektropop pevačica, ujedno i tekstopisac i kompozitorka, Tamara Popović, poznatija kao tam takmiči se na ovogodišnjoj „Pesmi za Evroviziju”, gde će kompozicijom „Durum, durum” pokušati da se domogne titule srpskog predstavnika na Evroviziji.
Mlada kantautorka svoje pesme predstavlja kao energičnu muziku posvećenu ženama, njihovoj senzualnosti i nezavisnosti. Završila je produkciju na Fakultetu dramskih umetnosti, a muzičku karijeru započela je 2019. godine, kada je objavila svoj prvi singl „Kako treba”. Godine 2020. potpisala je ugovor sa produkcijskom kućom „Universal Music Serbia” nakon čega u kontinuitetu niže singlove kojima jasno dokazuje svoje mesto u pop muzici, upotpunjenoj prizvucima drugih aktuelnih žanrova.
Osim što piše tekstove, muziku i koproducira svoje pesme, radi i za druge izvođače. Do sada se publici predstavila kroz moćne singlove koji otkrivaju različite delove njene ličnosti.
To je učinila i kroz mističnu pesmu „Durum, durum”, kojom će se na „Pesmi za Evroviziju” predstaviti u drugom polufinalu, 27. februara, pod rednim brojem sedam. Ova pesma zainteresovala je i internacionalne evrovizijske fanove, koji željno iščekuju Tamarin nastup, a u razgovoru za „Dnevnikov” TV magazin tam otkriva da li je njena pesma probudila želju za učešćem na ovom festivalu ili je ona namenski rađena baš za takmičenje.
– Namenski je rađena za festival. Ideja mi je bila da napravim odvojeni svet od svega što sam do sada radila, ali da se oseti da je deo „tam univerzuma”. Želju za učešćem su probudili divni ljudi koji uživaju u mojoj muzici – priča za naš list mlada kantautorka.
Mnoge je iznenadio tekst, ali i naziv vaše pesme, kojom ćete se takmičiti. Pšenica i neolit u tradicionalnom zvuku, koji je oblikovan u moderan zvuk. Šta vas je odvuklo na ovo neobično muzičko putovanje i možete li nam otkriti samo značenje naziva u kontekstu pesme?
– Htela sam da izađem iz sebe i posegnem za kolektivnim. Zaronila sam u istoriju, što me je dovelo do praistorije, odnosno neolitske revolucije, gde sam pronašla nešto iskonsko i inspirativno. Durum je vrsta tvrde pšenice, koju su, zajedno sa drugim vrstama, ljudi krenuli da kultivišu u tom periodu i na taj način mogli da osnuju prva stalna naselja. Više nisu morali da se sele u potrazi za hranom. Durum se kultiviše i koristi i danas u ishrani i predstavlja neraskidivu poveznicu sa tadašnjim vremenom. Spojili smo moderni elektro zvuk sa primalnim ritmovima, koji se kriju u svima nama i vezuju nas za naše pretke.
Jeste li skloni inače da u stvaranju muzike istražujete istoriju i umetnost ili vas same reči i note odvuku na jedno takvo putovanje?
– Kada stvaram muziku uvek postoji instinkt koji me vodi ka određenim temama. Radoznalost me vuče na različite strane, uvek želim da istražim novi zvuk, da ispričam neku novu priču o istoriji ili umetnosti. Ranije je bilo uglavnom usko povezano sa mojim emotivnim životom, a sada osećam da mogu da se pružim dalje i šire. Postoje mnogi delovi mene koje nisam pokazala, a usput se menjam i rastem.
Imajući u vidu da je ovo vaše prvo učešće na nacionalnom izboru za našeg predstavnika na Evroviziji, koliko vam je bilo važno da to što otpevate „liči” na vas, a opet, prevazilazi nacionalno?
– Mislim da sam pronašla zlatnu sredinu. Polazna tačka mi je bila moja pesma „Pogana”, pa se odatle sve razgranalo uz razne reference i istraživanja. Reči sadrže poetičnost našeg jezika, muzički elementi se poklapaju sa tradicijama mnogih zemalja, a zadržali smo i savremeni zvuk i produkciju za ljubitelje urbanije muzike.
Kako saznajemo, vredno pripremate i nastup sa ekipom iz Novog Sada. Koliko će scenski nastup biti zahtevan i kako sada vizuelno, ne samo koreografijom, vaša pojava na sceni mora i može da isprati vašu pesmu?
– Radim sa ekipom iz „Inspire” kluba iz Novog Sada. Dolazim nekoliko puta nedeljno u vaš lepi grad, što nije ništa novo, jer je to ekipa sa kojom i inače radim sve koncerte. Pozdrav za Igora, Jovanu, Anđelu i Filipa. Što se tiče celokupnog nastupa, dok sam pravila pesmu sam paralelno zamišljala njen vizuelni prikaz. U režiji i vizualima mi je najbitniji član tima Kosta Đuraković, koji je bio deo Konstraktine ekipe 2022. godine. Kako se svi elementi sklapaju u jedno sa približavanjem takmičenja to sam sve ponosnija na celokupan projekat. Biće zanimljivo, energično i bajkovito.
Sve je više mladih i autentičnih izvođača na ovom takmičenju. Koliko je inspirativno naći se među takvom konkurencijom pogotovo u jednom komercijalnom takmičenju, koje, deluje bar, sve više otvara vrata nečemu što se naziva alternativnim?
– Oduševljena sam što je alternativa preuzela ove godine. Baš ta praksa u prethodnih nekoliko takmičenja bila je deo motivacije da se prijavim. Drago mi je što se daje prostor i šansa mladim i drugačijim umetnicima na terenu gde nije uvek najbitnije koliko si popularan.
Najvažnija prilika do sada
Koliko je sada ova prilika važna za predstavljanje vaše muzike široj publici i možda izlazak iz granica naše zemlje i šta je dalji plan?
– Za početak završavamo verzije „Durum, durum” na još dva jezika i nadam se da će se to naći na EP-u sa još nekoliko remiksa odmah nakon takmičenja. Za sada su komentari odlični, videćemo nakon nastupa. Ova prilika je najvažnija i najveća za mene od svega što sam radila do sad.
Da li vam je ovo takmičenje ulilo neku novu kreativnost za stvaranje muzike koja bi bila svojevrsni izlet u nešto drugačije?
– Nikada u dosadašnjem stvaralačkom životu nisam bila srećnija i zahvalnija. Šta god da se dogodi, ovaj proces je krucijalan u mom daljem nastavku stvaranja. Podržana sam jakim kreativnim timom, ali i organizacijom i produkcionim veštinama Milice Fajgelj, sa kojom sarađujem od prošle godine. Nakon svega ovoga se vraćam mom debitantskom albumu, koji strpljivo čeka da ga završim.
Kako generalno posmatrate Evroviziju i šta za vas ona simboliše?
– Od detinjstva je pratim i jako mi je važna. Simboliše slavljenje umetnosti i različitosti i ima transformativni efekat na život svih učesnika, pa i gledalaca.
Vladimir Bijelić