Pogledajte danas na Festivalu profesionalnih pozorišta Vojvodine
NOVI SAD: Festival profesionalnih pozorišta Vojvodine, koji se ove godine održava u Novom Sadu, večeras će biti nastavljen dečjom predstavom “Bajka o uspavanom Vremenku” Bojane Ivanov Đorđević (Narodno pozorište “Sterija” Vršac), dok je večernji termin rezervisan za izvođenje drame “Na Drini ćuprija” po motivima dela Ive Andrića, u adaptaciji i režiji Kokana Mladenovića (Srpsko narodno pozorište).
“Bajka o uspavanom Vremenku” biće izvedena na sceni Novosadskog novog teatra (sala Gimnazije “Laza Kostić”), u 15.30 sati, a predstava “Na Drini ćurpija” se igra na matičnoj sceni „Jovan Đorđević” SNP-a, u 19.30 sati.
“’Na Drini ćuprija’ je hronika celog ovdašnjeg sveta, nekad pod Turskim, nekad pod Austrugarskim carstvom, gde se Andrić u pripovedanju i zaustavio. Trebalo bi da je poznato i to da iako u imenu nosi ono što ga simbolički snažno određuje, roman je sastavljen od individualnih sudbina prožetih tragičnošću zbog koje je Andrić umetnost znao da uporedi sa Šeherezadinim pričama - zavaravanjem smrti. Predstava koju je režirao Kokan Madenović u Srpskom narodnom pozorištu kao osnovni motiv ima upravo smrt, odnosno krvnika u nama. Uz Srbe i Turke, Mladenović taj dijapazon proširuje u priču uvodeći i Hrvate, čineći stvar još strašnijom kada ih u prologu i epilogu predstave zaigraju deca. Naoružana i obučena u maskirne vojne uniforme”, piše u kritici “Dnevnika”.
“Zahvaljujući specifičnoj građi (Andrićev čuveni roman nema glavne junake, jednu razvojnu radnju, niti razvijene dijaloge), Kokan Mladenović uz pomoć dramaturga Svetislava Jovanova oblikuje uglavnom monološku strukturu dramatizacije, dodajući joj dijaloške replike, songove, autentične molitve, uvodeći govor na turskom, nemačkom, mađarskom, kao i epizode iz Drugog svetskog rata i rata iz devedesetih, kada se raspalo ’jugoslovensko carstvo’. Malo falsifikovanje Andrića (nisu Ilinki u most uzidana deca, Lotikin Gustav nije dobio Srbe da ih ’besi, niti je ona prodala svoj hotel, poučavala narod...) u funkciji je celine i deluje uverljivo. Impresivnu predstavu maštovite režije (spektakl) u znatnoj meri određuje imponzantna scenografija Marije Kalabić. Kosi frontovi koji određuju korito reke, ali i surove obale iz kojih kao zatočenici izlaze kasablije, voda kojom je ispunjena scena, most koji se sastavlja i rastavlja od stolova i stolica, sve je napravljeno vrlo funkcionalno. To je važno jer scenografija na kojoj, u kojoj, oko koje se igra, angažuje ceo ansambl na planu fizičke igre”, ocena je jednog dela kritike.
I. Burić