Priče iz Muzeja Vojvodine – Forenzičari otkrili čije su igračke
Veći broj predmeta od keramike, koji se svrstavaju u dečje igračke i koji potiču iz različitih perioda praistoriije, od neolita do gvozdenog doba, čuvaju se u arheološkim zbirkama Muzeja Vojvodine u Novom Sadu. Petnaestak se nalazi na stalnoj postavci, pojedini su stari do 7.000 godina, a najznačajniji su pronađeni na lokalitetu Gomolava, kod Hrtkovaca i Feudvar, kod Mošorina.
Nije bilo jednostavno i sa sigurnošću utvrditi da li su te minijaturne posude, točkovi, ploče, kugle i figure životinja i ljudi, igračke za decu ili ritualni predmeti. Kako bi ta misterija bila razotkrivena Muzej Vojvodine je sarađivao s forenzičarima za otiske pristiju Ministarstva unutrašnjih poslova u Novom Sadu. Kako objašnjava muzejska savetnica i arheolog u Muzeju Vojvodine Lidija Balj, ti mali keramički eksponati, koji predstavljaju kopije različitih predmeta uobičajne veličine korišćene tokom praistorije, dugo su predstavljali zagenetku za naučnike, jer je teško protumačiti da li je reč o igrački ili o ritualnom predmetu. Ona napominje da se mora vodi računa o kontekstu u kom su pronađeni. Dakle, ukoliko je mala figura otkrivena u dečjem grobu velika je verovatnoća da je reč o igrački, ali ako je pronađena na nekom svetom mestu onda je ipak reč o ritualnom predmetu.
– Primetila sam da se na mnogim od tih minijatura nalaze otisci prstiju ali nisam znala kako bih mogla da utvrdim kome pripadaju. Tada sam pročitala da se koleginica iz Hrvatske susrela sa sličnom nedoumicom, te je potražila pomoć od policije – kaže Lidija Balj. – Ta ideja mi je bila interesantna, ali sam se malo ustručavala da se obratim Ministarstvu unutrašnjih poslova za pomoć, jer nisam znala da li bi me primili i prihvatili takav nesvakidašnji zadatak. Sticajem srećnih okolnosti upoznala sam Marka Milivojevića iz MUP-a Novi Sad koji je vrlo rado prihvatio da nam pomogne i ispita „slučaj iz praistorije“ koji je sigurno bio jedinstven i neočekivan izazov u njegovoj karijeri.
Da bi forenzičari mogli da utvrde ko je vlasnik otisaka, potrebno je da taj trag prsta bude celovit. Muzej je predao na analizu oko 25 predmeta s tragovima, ali su samo na jednom, starom 7.000 godina, bili potpuni otisci koja je bila od koristi stručnjacima. – Stručnjaci iz MUP-a su uspeli da utvrde da je dete od oko deset godina ostavilo otisak, a na osnovu položaja otkrili su nam i s kojim prstima je to učinilo. Za mene je to bilo najbitnije otkriće, jer sam baš tad radila na tezi da su to igračke, iako u arheologiji kolege češće smatraju da su te minijature najverovatnije ritualni predmeti – ističe Lidija Balj dodajući da je na taj način potvrđen, do tada, slabo prihvaćen stav, da su figure pripadale mališanima.
Prema rečima naše sagovornice deca su verovatno imala igračke od drveta ili tkanine, ali na našem podneblju sačuvani su predmeti od keramike, jer sve ono što je izrađivano od prirodnih materijala je vremenom istrulilo.
– Osim odraslih igračke su pravila deca, a to znamo jer su predmeti jednostavno izrađivani, nepravilnog su oblika, s malim udubljenjima koje mogu ostaviti samo dečji prsti. Igračke su imale veliku ulogu u odrastanju dece, jer kroz igru razvijaju maštu, stvaralaštvo, otkrivaju svet oko sebe, komuniciraju s drugima i zbližavaju se. One pružaju dragocene informacije o životu mališana, ali svedoče i o materijalnoj kulturi, zanatskoj veštini, religioznim uverenjima, a ponekad i o dostignućima za koje nemamo drugih dokaza, poput modela čamaca ili zaprega, jer su vremenom nestali – naglašava Lidija Balj.
Silvia Kovač