Miomiru Gataloviću uručena nagrada MS Ilarion Ruvarac
NOVI SAD: Saradniku na beogradskom Institutu za savremenu istoriju dr Miomiru Gataloviću juče je uručena Nagrada Matice srpske „Ilarion Ruvarac” za 2018. godinu.
Po oceni žirija, kojim je predsedavala prof. dr Mira Radojević, Gatalovićeva knjiga „Burna vremena. Kosovo i Metohija u državnoj politici Jugoslavije 1966-1969” bila je lane najbolje istoriografsko izdanje. Po rečima dr Radojević, ova knjiga zavređuje priznanje zbog obimnosti preduzetog istraživanja, a pre svega zbog načina na koji je dr Gatalović uradio istoriografsku analizu, „potpuno objektivno, ne opterećujući se svojom nacionalnom pripadnošću, već je temeljeći samo na onome što je video u istorijskim dokumentima”.
Kao istoričar u čijem je istraživačkom fokusu unutrašnja politika posle 1945, dr Gatalović se, pripremajući svoju doktorsku disertaciju, posvetio jednom od najdelikatnijih i najozbiljnijih pitanju srpske nacije i jugoslovenske države, kosovskom, sa akcentom najpre na period od 1958. do 1965 , a potom na tri “burne” godine koje će uslediti, gde će možda i prelomna tačka biti Brionski plenum, održan 1. jula 1966, na kojem je sa svih državnih i partijskih funkcija smenjen Aleksandar Ranković.
Predsednik Matice srpske prof. dr Dragan Stanić podsetio je na to da se Nagrada „Ilarion Ruvarac” dodeljuje od 2015. za najbolju knjigu iz istorije srpskog naroda ili iz opšte istorije objavljenu u protekloj godini na srpskom jeziku, a ustanovljena je – „budući da niko u državnim strukturama nije bio voljan da unapred finansijski pomaže takav projekat” – zahvaljujući donaciji novosadskog pesnika Perice Milutina, inače velikog dobrotvora najstarije srpske književne, kulturne i naučne institucije.
Prvi dobitnici su bili prof. dr Mira Radojević i prof. dr Ljubodrag Dimić za knjigu „Srbija u Velikom ratu: 1914-1918; kratka istorija“, potom je laureat bio dr Miloš Koviću za knjigu „Srbi 1903-1914: Istorija ideja“, za 2016. nagrada nije dodeljena, da bi dobitnici za 2017. bili prof. dr Smilji Marjanović-Dušanić za knjigu „Sveto i propadljivo” i dr Miroslav Pavlović za knjigu „Smederevski sanyak 1739-1788”.
Za vrlo kratko vreme, a pogotovo 1967, moglo je da e primeti koliko se toga radikalno promenilo u onome što se zbivalo na Kosovu i Metohiji, pogotovo u smislu jačanja albanskog nacionalizma, navela je dr Radojević, ukazujući na istoriografska saznanja koja donose „Burna vremena”
Knjigu je, naime, dr Gatalović utemeljio na veoma obimnoj i uglavnom do sada neobjavljenoj arhivskoj građi, prvenstveno onoj iz Arhiva Jugoslavije, ali i Arhiva Srbije i Diplomatskog arhiva Ministarstva spoljnih poslova. Osim toga, crpeo je izvore iz nekoliko stotina knjiga različite provinijencije, počev od statističkih godišnjaka do zbornika tematskih dokumenata i istoriografskih izdanja, zatim niza dnevnika i memoara aktera posmatranog perioda, a koristio je i novinske izveštaje kao i članke u periodici iz tog vremena.
Imamo kompletnog dobitnika, važnu knjigu, veliku, značajnu temu i jadan nadasve velik i pošteno urađen posao, zaključila je dr Mira Radojević.
Zahvaljujući se na nagradi, dr Miomir Gatalović je podsetio na reči Marka Aurelija: Ako naiđeš na nekog ko ti nije po volji, ili ga poduči ili ga prihvati takvog kakav jeste.
Zadatak nas istoričara jeste da podučavamo, ali ne možemo nikoga naterati da prihvati istorijsku istinu. Svojim delom čovek svedoči i o sebi, i ako ovo moje delo, ’ Kosovo i Metohija u državnoj politici Jugoslavije’, učini da Srbe nečemu nauči, to će biti divno, a ako doprinese da se srpski i albanski narod jednog dana pomire i nauče da žive jedni sa drugima, da se bolje razumeju, da se uvažavaju, onda ću ja biti najsrećniji čovek na svetu, poručio je dr Gatalović.
M. Stajić