Izložba umetnika iz BiH u galeriji SULUV-a
U Galeriji Saveza udruženja likovnih umetnika Vojvodine u Novom Sadu (Bulevar Mihajla Pupina 9) otvorena je izložba grafika umetnika iz Bosne i Hercegovine, kojom se započinje saradnja sa vojvođanskim likovnim stvaraocima.
Inicijator ovog gostovanja je jedan od najznačajnijih savremenih bosanskohercegovačkih grafičara Irfan Handukić, redovni profesor na akademijama likovnih umetnosti u Sarajevu i Banja Luci. On je prošle godine samostalno izlagao u Galeriji Ogranka SANU u zgradi Platoneuma u Novom Sadu i tada su počeli dogovori o regionalnoj saradnji. i razmeni izložbi.
Želeći da ovom postavkom predstavi raznovrsnost grafičkog izraza u BiH i da širu sliku Handukić se opredelio za radove četiri, po njegovoj oceni, izvanredne autorke mlađe i srednje generacija koje stvaraju u različitim grafičkim tehnikama. Marina Finci (Sarajevo, 1960) koja je i vanredni profesor na Akademiji likovnih umetnosti u Sarajevu, nudi tehnički precizan i likovno bogat rezultat i u svojim grafičkim serijama i ciklusima demonstrira uverljivu tehničku disciplinu i umeće. Branka Grizelj (Imotski, 1960) školovana u Sarajevu, sada živi u Švedskoj, ali je i dalje umetnički živo prisutna na bosanskohercegovačkoj likovnoj sceni, strukturom i formom svojih grafika rađenih veštom kombinacijom tehnika duboke štampe uspeva da istakne suštinu. Taida Jašarević (Sarajevo,1979) je posle Akademije u Sarajevu doktorirala u Japanu, a sada je docent na Akademiji likovnih umetnosti u Trebinju, istražuje pitanje identiteta kroz procese transformacije grafičke slike, kao i odnos između tehnike i materijala - duboke štampe i prozračnog japanskog papira. Gorica Miletić Omčikus (Paraćin, 1969) diplomirala je na beogradskom Fakultetu likovnih umetnosti, a sada je redovni profesor grafike na Akademiji u Banja Luci, njen likovni rukopis smatra se primerom kontinuiranog istraživačkog procesa u kome se neguje čistota grafičkog izraza.
Deo ove postavke čine i grafike Irfana Handukića koga kritika predstavlja kao umetnika izuzetne stvaralačke snage, iznimno bogate produkcije i naglašene grafičarske geste koji svojim tehničkim umećem, prethodnim slikarskim iskustvom i veštom crtačkom rukom oblikuje raskošne likovne svetove. Kao selektor ove izložbe Handukić je odlučio da kao gosta pozove i novosadskog umetnika Muju Alagića, koji je rođenjem i poreklom iz BiH, tako da su i njegove grafijke, rađene u tehnici barkopisa i suve igle deo ove postavke.
Po rečima Handukića, bosanskohercegovačka grafička škola ima stogodišnju tradiciju i ova likovna tehnika, uprkos novim medijima je vrlo aktuelna na tamošnjoj likovnoj sceni. Utemeljili su je istaknuti umetnici kakvi su bili Mersad Berber i Dževad Hozo, potekli sa ljubljanske akademije koja se na prostoru nekadašnje Jugoslavije tada smatrala za vodeću.
Umetnici iz Vojvodine bi uzvratnu izložbu trebalo da pripreme do kraja godine i u planu je da postavke budu u Sarajevu i Zenici. Po mišljenju Handukića za umetnika je važno da izlaže, da radovi ne ostaju u ateljeima, i utoliko je dragocenije kada se u okolnostima malih budžeta za kulturu pruži prilika i za neko regionalno gostovanje kao što je ova sada uspostavljena saradnja.
N. Popov