Nagrada "Marko Glušac" Mariji Šarac za film "Asimetrija"
BEOGRAD: Fondacija "Marko Glušac" već petu godinu dodeljuje istoimenu nagradu za najboljeg montažera u okviru programa Festivala autorskog filma, a ovogodišnji laureat je Marija Šarac za rad na filmu "Asimetrija", kazao je predsednik fondacije reditelj Raša Andrić danas u Kombank dvorani.
Andrić je naglasio da je ta nagrada zapravo podštrek mladim nadama srpske kinematografije.
"Ta nagrada je neka vrsta priznanja za životno delo mladim autorima jer bilo koju nagradu za životno delo kada primite sa 70 godina teško da vam znači bilo šta. "Asimetrija" je jako težak montažerski film jer se u njemu naizgled tri priče prepliću paralelno...Jako zahtevan montažerski rad i zato smo odlučili da nagradimo Mariju Šarac za svoj prvi film", kazao je Andrić.
U ime žirija filmske kritike Fipresci Srbija Milan D. Špiček proglasio je za najbolji film na Festivalu južnokorejsko ostvarenje "Parazit" koje je otvorilo ovogodišnji FAF i pobralo jednake simpatije publike i kritike.
Žiri koji je doneo takvu odluku osim Špičeka činili su i Dušan Cicvara i Sava Trifković.
Gost Festivala autorskog filma je glumica Džesika Kresi koja uz Luku Marinelija igra jednu od glavnih uloga u filmu "Martin Eden" u režiji Pjetra Marčela.
"Martin Eden" je filmska adaptacija romana Džeka Londona koja prikazuje mladog siromašnog mornara i njegove težnje da postane pisac kako bi se klasno približio bogatoj porodici svoje verenice Elene.
Luka Marineli je za ulogu u filmu "Martin Eden" osvojio Zlatnog lava na festivalu Veneciji.
Krisi kaže je saradnju sa Pjetrom Marčelom započela ustaljenim tokom.
"Pre uloge u ovom filmu bavila sam se filmskom produkcijom i distribucijom. Bila sam nezaposlena u momentu kada je nastajao Marčelov film i tako sam došla na audiciju na nagovor jedne prijateljice. To je bilo jako stresno iskustvo za mene jer se nikada nisam bavila glumom, ali je Marčelo video nešto naivno i iskreno što mu je trebalo za film", kazala je Kresi.
Prema njenim rečima suština priče koja je prethodila filmu je cena uspeha koju plaćamo jer želimo da prevaziđemo klasne razlike.
"To je univerzalna priča za 20. i 21. vek. Detalji iz filma namerno slikaju i 1930. godinu, ali i drugu polovinu 20. veka u kojem se čuje italo-disko. Marčelo nije insistirao da budem glumica već da budem autentična pred kamerama jer izgledam i ponašam se kao junakinja filma. Nisam bila srećna zbog toga jer cerujem da je junakinja filma koju igram bitno različita od mene", kazala je Kresi.