Film Hotel Beograd u (praznim) bioskopima
Ako je za utehu, svima onima koji jedva čekaju, a zbog mera protiv aktuelnog virusa neće moći da vide “Hotel Beograd” Konstantina Statskog, iz rusko-srpske produkcione “kuhinje” sa Milošem Bikovićem u glavnoj i ulozi producenta, ne moraju da žure. Nije vredan bolesnog truda.
Film je, kako se da zaključiti i po naslovu, jedan u nizu onih trenutno popularnih filmova-razglednica. Turizam i kultura kao najsjajniji privredni spoj 21. veka i ovde se pokazao na delu, još samo da se vidi koliko će ljudi stvarno da dođe da vidi i ovaj film, i Beograd. Van Beograda i Srbije, of kors.
Dakle, pravilo broj jedan: spremite se na prodakt plejsment! Da izbegnemo one koje nisu platili reklamu “Dnevniku”, sudeći po scenosledu, posle mafije zaljubljene u umetnost, u Srbiji su najpopularniji splavovi i sponzoruše, pa posle njih - skupština. Jedna od prestoničke dve pretvorena je u Pavlov (Miloš Biković) hotel, koji je na kocki kada ovaj bezbrižni plejboj nagazi na lokalnog mafiozu Dušana (Ljubomir Bandović), te mu ovaj pokuša uvaliti razmaženu ćerku Vedranu (Jelisaveta Teodosić) za suprugu. Peripetije nastaju kada u Beograd stiže Daša (Dijana Požarska), Pavlova stara poznanica, čak i ljubav...
Uz mnogo trke, frke, dinamike, go-pro dronske kadrovske dinamike, nešto malo Kusturice kao estetske odrednice, ono što vrlo kvalitetna produkcija i montaža nikako nisu mogle da nadomeste, jeste igra glavnih likova, preko svake mere izveštačena i dvodimenzionalna. Miloš Biković se u ovom filmu pokazao kao glumac kojem komedija stoji kao piletu... Znate već šta. Koleginica mu iz Rusije, osim što izgledom stvarno može da žari i pali, deluje kao da i ne igra ni na šta drugo nego baš na to. Dobro, de, laki žanr za laku zabavu i teške pare.
Ali, hajde još malo lokalpatriotizma. Scene na Petrovaradinskoj tvrđavi nikome nije palo na pamet tako da “potpiše”, pa pogled na Novi Sad ostade pod onim u naslovu.
Niz dramaturških nedoslednosti i nebuloza - kao, Pavle je zapravo lik iz potpuno drugačijeg, nesnobovskog okruženja, sa mnoštvom poznanstava iz Rusije (koje u filmu nisu objašnjene) - ispostaviće se da su minusi samo neupućenima, a bonusi vernim gledaocima i pratiocima novog, filmskog oblika srpsko-ruskog prijateljstva. “Hotel Beograd” iako (jedva) može da se gleda kao zaseban film, već je utemeljen u ruskoj TV seriji “Hotel Eleon”, tako da ako ovaj najnoviji virus opstane duže, ne treba sumnjati da će publika svoje ljubimce dočekati i kod kuće.
Igor Burić