Privedeno kraju ponovljeno suđenje za smrt građevinca pre 11 godina
U novosadskom Višem sudu juče je priveden kraju dokazni postupak ponovljenog pretresa protiv petorice okrivljenih povodom pogibije građevinskog radnika Ljubiše Bencuna usled strujnog udara, pre 11 godina na gradilištu hale na Rimskim šančevima u Novom Sadu.
Nakon što je Apelacioni sud ukinuo prvostepenu presudu u kojoj su prvookrivljeni i još dvojica optuženih osuđeni na po godinu dana, posle saslušanja okrivljenog i petorice svedoka juče je predsenica veća sudija Ivana Josifović, koja je preuzala stari predmet, zakazala naredno ročište za 8. jun, kada će se iznositi završne reči.
Optuženi su bravar Dane Rogić (65) iz Šajkša, diplomirani inženjer tehnologije Miroslav Gvozdenović (75) iz Sremske Kamenice, diplomirani inženjer elktrotehnike Dragoslav Jovanović (74) iz Novog Sada sa sugrađanima diplomiranim građevinskim inženjerom Dragom Banovićem (55) i diplomiranim arhitektom Božidarom Važićem (50).
Juče je bilo reči o tome da li su naknadno upisivani neki podaci u građevinski dnevnik i da li je radnicima na odgovarajući način skrenuta pažnja da ne rade u bezbednosno ugroženoj zoni gradilišta. Da bi se utvrdila istina, juče je sprovedeno suočenje između nekih okrivljenih. Kooperant Dane Rogić ostao je pri stavu da trake upozorenja nije bilo, a Važić je prokomentarisao da o tome ne zna te da je nju možda neko i skinuo.
Rogić je potom rekao da ne bi slao svoje gađevinvce tamo gde nije sigurno, a Važić se pravdao da je naglasio da radnici trebalo da urade delove na krovnoj konstukciji koji i nisu ugroženi naponom dalekovoda. Došlo je gotovo do povišenih tonova među okrivljenima koji nisu postojali u početku maratonskog procesa.
Važić je kazao Rogiću da zbog njegove neodgovornosti ne može da spava godinama i da mu se to odrazilo na zdravlje i perspektivu poslovanja kao roditelju male dece, a ovaj mu je uzvratio da sve razume, ali da to nema veze s njim. Sva rasprava se svodila na to da se utvrdi da li je bio diran deo gradilišta koji nije smeo da bude rađen iz bezbednosnih razloga.
Varilac Ferenc P, koji je bio prisutan na mestu nesreće, potvrdio je da je bio okrenut leđima nastradalom na krovnoj konstrukciji, ali da je čuo varničenje i njegiv vrisak i video da su se rukavice mladića zalepile za metalnu šipku koju jedržao te da mu se on pojadao da uopše ne oseća ruke. Dodao je da se posle toliko vremena ne seća ničeg dobro i da ostaje kod svojih ranije datih izjava.
Poslovođa gradilišta Gojko K. je u svom svedočenju tvrdio da je šef gradilišta redovno upozoravao radnike da ne rade na delu koji je opasan.
Prema navodima prvobitne optužnice, koja je sada precizirana, 15. marta 2011. godine na gradilištu na Rimskim šančevima, prilikom izgradnje objekta, kao odgovorna lica nisu postupali po propisima i opšteprihvaćenim tehničkim pravilima o zaštiti na radu.
Danetu Rogiću se pripisivalo da kao odgovorno lice za sprovođenje i kontrolu mera bezbednosti i zdravlja na radu u SZR „Novomont“, čiji je i osnivač, pri izgradnji navedenog objekta na kom je angažovan kao podizvođač radova firme AD „Budućnost“, u neposrednoj blizini dalekovoda, te da su okrivljeni izazvali opasnost po život Ljubiše Bencuna, radnika SZR „Novomont“. Navodno, okrivljeni nisu obustavili radove na delu objekta, iako se izgradnjom tog dela hale izaziva opasnost za bezbednost zaposlenih.
Po navodima optužnog akta, ovaj radnik je zadobio povrede opasne po život prilikom izvršavanja radnog zadatka. Dodavanjem metalne šipke duge četiri i po metra, teške devet kilograma, on je na krovu hale koja se gradila dotakao visokonaponski dalekovod od 20 kilovolti, a devet dana kasnije je izdahnuo.
M. Vujačić