„Dnevnik” saznaje: Uslovni otpust u novosadskom zatvoru za 456 osuđenih
Viši sud u Novom Sadu tokom prošle i ove godine rešavao je ukupno 488 molbi za uslovni otpust. Od tog broja je rešeno 456 molbi, rečeno je juče „Dnevniku” iz te sudske instance.
Osuđeni koji je izdržao dve trećine izrečene kazne zatvora ili njegov branilac može podneti molbu za puštanje na uslovni otpust, navode u Višem sudu u Novom Sadu. Ročište za odlučivanje o molbi za puštanje na uslovni otpust počinje iznošenjem razloga za uslovni otpust od branioca, a u slučaju da je on odsutan, sudija će ukratko izložiti razloge za podnošenje molbe.
Po proceduri, sud odmah po okončanju ročišta donosi rešenje kojim odbija ili usvaja molbu za puštanje na uslovni otpust, pri čemu se procenjuje rizik osuđenog, uspešnost u izvršavanju programa postupanja, ranija osuđivanost, životne okolnosti i očekivano delovanje uslovnog otpusta na osuđenog.
Zakon o posebnim merama za sprečavanje vršenja krivičnih dela protiv polne slobode prema maloletnim licima, tzv. Marijin zakon, propisuje posebno ograničenje – da se ne mogu uslovno otpustiti lica osuđena na kaznu zatvora za krivična dela silovanja, obljube nad nemoćnim licem, obljube s detetom, obljube zloupotrebom položaja, nedozvoljenih polnih radnji koja su učinila prema maloletnicima.
Po mnogim relevantnim podacima, srpski zatvori su prenatrpani – u njima trenutno boravi 10.600 zatvorenika, što je oko hiljadu više od realnih kapaciteta – iako je uvedena kazna kućnog zatvora, a sve više se primenjuje i rad u javnom interesu. Podaci Saveta Evrope pokazuju da je zatvorska populacija u Srbiji 30 odsto brojnija nego 2005. godine.
U proteklih pet godina u Srbiji se beleži stalno uvećanje broja uslovno otpuštenih zatvorenika. Po svemu sudeći, taj trend će se nastaviti, iako je taj procenat daleko od standarda modernih evropskih zemalja. Po rečima profesora Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu Milana Škulića, u modernoj praksi, institut uslovnog otpusta stekao je popularnost kao jedno od sredstava koje osuđenike motiviše na korektno ponašanje prilikom izdržavanja kazne. On dodaje da je uslovni otpust korisna stvar, ali naša javnost to loše shvata.
– U Evropi se on stimuliše – kaže Škulić. – Ideja je da procenat uslovnog otpusta bude veći, a ne manji.
Krivičari smatraju da se mogućnost uslovnog otpusta i dalje ne primenjuje dovoljno iako je broj uslovno otpuštenih u Srbiji od 2012. do 2015. godine, po dostupnim podacima, porastao sa 600 na 1.581.
Interesantno je da je u nekadašnjoj Jugoslaviji više od 50 odsto optuženih dobijalo uslovni otpust. Profesora Škulić smatra da je to bilo vreme stabilnije situacije, kada je o uslovnom otpustu odlučivala posebna komisija. Pre nekoliko godina u Srbiji procenat uslovno otpuštenih je pao na minimum od sedam odsto, ali je poslednjih godina primetan rast. Ipak, stručnjaci upozoravaju na to da treba imati u vidu da je reč o velikom broju slučajeva uslovnog otpusta koji skraćuje kaznu svega nekoliko meseci, što više liči na prevremeni otpust iz zatvora nego na klasičan uslovni otpust. Danas, u mnogim evropskim zemljama procenat uslovnog otpusta osuđenika je od 50 do 70, dok je u Srbiji oko 15 odsto.
U našoj zemlji nije uveden obavezan uslovni otpust, kao u nekim evropskim zemljama, već je to opcija koju sud može primeniti, a i ne mora. U modernim evropskim državama uslovni otpust je stekao popularnost kao sredstvo koje motiviše osuđenika na korektno ponašanje. Kako navode pravnici u većini evropskih zemalja, tu odluku donosi sud.
D. Nikolić
Uticaj „Marijinog zakona”
Po istim zakonskim rešenjima, uslovi otpust je nemoguć i za podvođenje i omogućavanje vršenja polnog odnosa, posredovanje u vršenju prostitucije, prikazivanje, pribavljanje i posedovanje pornografskog materijala i iskorišćavanje maloletnog lica za pornografiju, navođenje maloletnog lica na prisustvovanje polnim radnjama, iskorišćavanje računarske mreže ili komunikacije drugim tehničkim sredstvima za izvršenje krivičnih dela protiv polne slobode prema maloletnom licu, ističu u sudu. To znači da oni moraju da izdrže celu kaznu na koju su osuđeni.
Podsećamo, „Marijin zakon” ime je dobio po Mariji Jovanović, osmogodišnjoj devojčici iz Ledinaca, kod Novog Sada,. koju je juna 2010. godine silovao i ugušio pedofil koji je pre toga bio osuđivan za seksualne delikte prema deci i maloletnicima. Taj zakon u Srbiji je donet 2013. godine i njime su propisane strože mere kontrole nad osuđenim počiniocima krivičnih dela protiv polnih sloboda.