Blanuša oslobođen optužbi da je oteo Miloševića
bivšeg predsednika Jugoslavije Slobodana Miloševića, pritvorenog 1. aprila 2001. godine zbog istrage o buyetskim sredstvima, odveo iz pritvora 28. juna 2001. bez saglasnosti suda, silom, s nepoznatim ljudima, i nasilno ga predao nepoznatoj osobi na helidromu Instituta za bezbednost, da bi potom Milošević bio prebačen u pritvor Haškog tribunala, suprotno Ustavu, zakonima i međunarodnim aktima.
Optuženi Blanuša je prilikom odvođenja Miloševića iz pritvora postupao po odluci Vlade Srbije o predaji Miloševića ovlašćenom predstavniku Haškog tribunala, o čemu su izvedeni dokazi. rašnjom presudom je utvrđeno da u radnjama koje je preduzeo nema elemenata krivičnog dela otmice onako kako je ono definisano u Krivičnom zakoniku, odnosno da je primenjena sila, pretnja i obmana radi sticanja određene koristi.
Istom presudom Blanuša je oslobođen optužbi za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa sadržajem knjige „Čuvao sam Miloševića: Dnevnik iz ćelije broj 1121“, koju je objavio ubrzo nakon što se Milošević našao u Hagu, dok je usled zastarelosti odbijena optužba za krivično delo neovlašćenog fotografisanja.
Po te dve tačke Blanuši je suđeno zbog optužbi da je tokom Miloševićevog boravka u pritvoru, „dozvolio i organizovao njegovo neovlašćeno fotografisanje prilikom šetnje zatvorskim dvorištem, njegovo izvođenje iz pritvora 28. juna 2001. godine, kao i beleženje poverljivih razgovora koje je Milošević imao sa članovima porodice, advokatima i prijateljima, i te zapise objavio u svojoj knjizi ’Čuvao sam Miloševića’ koju je prodao u za sada neutvrđenom broju primeraka“.
Optužnicu protiv Blanuše podneo je 2005. godine, u svojstvu oštećenog, lično bivši predsednik države Slobodan Milošević iz pritvora Haškog tribunala, u kojem je i umro, a potom je postupak nastavila njegova udovica Mirjana Marković, preko pravnog punomoćnika.
S obzirom na to da je presuda prvostepena, postoji mogućnost žalbe.
Bivši upravnik čuvenog CZ-a u odbrani je negirao sve optužbe, i tvrdio je da je prilikom odvođenja Miloševića iz pritvora 28. juna 2001. samo izvršavao nalog svojih pretpostavljenih u tadašnjoj Vladi Srbije.
– Toga dana Vlada Srbije donela je odluku i zaključak da se Milošević isporuči predstavnicima Haškog tribunala – rekao je Blanuša. – Predstavnici Haškog tribunala su pre toga desetak dana boravili u Beogradu, doneli su ceo predmet u Okružni sud u Beogradu i sve je to bilo pripremano da se Milošević prvo odvede do Instituta za bezbednost. Kad sam primio odluku i zaključak Vlade Srbije, a ujedno sam dobio i pisanu naredbu koju je potpisao pomoćnik republičkog ministra pravde, direktor Uprave za izvršenje zavodskih sankacija Dragan Vulić, ja sam postupio po nalogu Vlade Srbije. Nije bilo moje da raspravljam da li je to bilo u redu ili nije bilo u redu. Istovremeno, kad sam sve te papire dobio, obavio sam razgovor i s tadašnjom predsednicom Okružnog suda Vidom Škero, i upoznao sam je da se tog časa već sprovodi odluka Vlade Srbije, zvao sam i istražnog sudiju Gorana Čavlinu. Sudija Škero mi je odgovorila da tu ja nemam šta da se brinem, da je tu ulogu preuzela Vlada Srbije, nijednom rečju nije pomenula da je to protivzakonito niti da ja činim bilo šta što nije u redu. Istražni sudija Čavlina rekao mi je takođe da je to odluka Vlade Srbije. Kada je istražni sudija Čavlina ispitivan kao svedok na tom suđenju, tvrdio je da ga je tog dana zvao i premijer Zoran Đinđić i da ga je obavestio o tome da će to preuzeti Vlada Srbije. Istovremeno, kada je stigao dopis od Ministarstva pravde, ja sam više puta razgovarao s ministrom pravde, sada pokojnim Vladanom Batićem. Ja sam kao službenik Ministarstva pravde, ujedno od Vlade Srbije i postavljen na mesto upravnika, izvršio ono što su oni nalagali.
J. Jakovljević