Sve veća proizvodnja zanatskog piva u Vojvodini
Zanatska proizvodnja piva – zanimljiv posao, ljubav prema tom piću, mogućnost dobre zarade, zanimanje u trendu, dobar posao... možda od svega po malo, ali bilo kako bilo, u svetu, pa i u Srbiji, ta vrsta proizvodnje piva je u usponu, malih, zanatskih kraft pivara je sve više, a ponuda je sve bolja. Uz dobru ponudu, sve je veća i tražnja pa raste i učešće malih pivara na tržištu.
Iako domaći krafteri za sada imaju veoma tanko parče kolača – jer ono što se u zanatskim pivarama proizvede zahvata oko 2,5 odsto tržišta Srbije – to je daleko više nego pre samo dve godine. U svetu je situacija mnogo bolja pa, recimo, u Sjedinjenim Američkim Državama ta vrsta proizvodnje piva zauzima oko 15 odsto tržišta.
Dakle, malih pivara u Srbiji je sve više, što se jasno vidi iz podataka iz 2015. godine i sada – količina zanatskog piva povećana je čak četiri puta, a udeo na tržištu s oko jedan procenat na više od 2,5 odsto. Mesečno mali pivari proizvedu i 100.000 hektolitra tog pića, a osim u Srbiji, piju ga i ljubitelji u drugim zemljama – Rusiji, SAD, Danskoj, Švedskoj, Velikoj Britaniji, Rumuniji, Slovačkoj, Italiji, naravno u svim zemaljama regionu, ali i u Belgiji, u kojoj su tradicija u proizvodnji piva, raznolikosti vrsta i ukusa tog pića, a onda svakako i kvalitet, veoma dobro poznati. Da je kraft pivo proizvedeno u Srbiji izuzetnog kvaliteta, potvrđuje i to što ih je nekoliko na listi najboljih 50 piva na svetu, a nije zanemrljiv ni procenat izvoza jer domaće kraft pivare izvoze oko 40 odsto proizvodnje.
Prepoznatljiva i drugačija
Ljubitelje piva kraft pivu privlači pre svega razlika u odnosu na industrijska piva. Ona iz zanatskih pivara odlikuje velika raznolikost – pa se iste vrste piva različitih proizvođača značajno razlikuju. Zanatska piva su svetla, tamna i crvena, različitih ukusa – od mandarina, vanile, karamele, citrusa, čokolade, manga, krastavca, klasična i ona koja to nisu, aromatična, cvetna, lagana, jaka, teška, gorka, slatka… Prepoznatljivi, a ipak drugačiji jedan od drugog – moglo bi se reći da to karakteriše kraftere jer piva koja oni proizvode, ma kako da su slična, razlikuje nijansa – neki specifičan, poseban tajni dodatak o kojem se ne govori, po kojem se pamti i ponovo traži.
Odnedavno je na tržištu Srbije još jedna kraft pivara, a svoj interes da budu deo tog posla pokazali su biznismen Jovica Božić i princ Đorđe Karađorđević, sin Tomislava Karđorđevića, a priključio im se i predsednik Odbojkaškog saveza Srbije Zoran Gajić. Iz pivare „Princ” na tržište se plasira pivo nešto drugačije od onog na koje su naše pivopije navikle. Po rečima direktor pivare Srđana Stankovića, proizvodnja je u Omoljici, kapacitet je oko osam tona, ili 80 hektolitara mesečno, a očekuju brzo proširenje kapaciteta.
„Proizvodimo tradicionalna piva u skladu s tehnologijom engleske kraft proizvodnje, a ovde se mahom proizvode američki stilovi piva“, kaže Stanković.
Osim novih pivara, na tržištu ima i onih koje postoje duže od dve decenije, kao što je „Kruger i Brent” u Ritiševu, u kojoj se pivo proizvodi od 1991. godine i koja je bila prva privatna pivara na prostoru nekadašnje Jugoslavije. Za svoje mesto borila se, i izborila, kvalitetom i velikim radom, a za unapređenje tehnologije ta pivara je u Brisleu 2000. godine dobila nagradu Eureka 2000.
Dakle, na tržištu zanatskog piva u Srbiji veoma je živo, neka mala pivara se otvori, ali neka se zatvori. Proizvodnja zanatskog piva, kažu stručnjaci, ne obezbeđuje brzu zaradu jer je potrebno mnogo rada i znanja, ali i vremena da bi se opstalo na tržištu, na kojem je konkurencija sve veća, a kvalitet sve viši. Svima je cilj da proizvedu pivo koje će bogatstvom ukusa privući ljubitelje tog pića, poštujući istovremeno sve neophodne uslove da bi bili na tržištu. Naime, u zanatskim pivarama mora raditi tehnolog prozvodnje piva, a pivo koje je na tržištu mora pre toga proći kontrolu i zadovoljiti sve parmetre kvaliteta.
D. Mlađenović