Nema većih zarada bez rasta produktivnosti
Po podacima Svetske banke, u Srbiji je broj zaposlenih između 2010. i 2016. godine povećan više od 400.000, ali povećanje broja zaposlenih maskira problem niske produktivnosti rada, što postavlja, kako se napominje, pitanje kvaliteta novih radnih mesta.
Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Ljubodrag Savić objašnjava za „Dnevnik” da ekonomske analize pokazuju da je u Srbiji od 2011. godine neočekivano rasla produktivnost rada, ali ne zato što smo mi u proizvodnom smislu bili efikasniji, uspešniji i što smo angažovali novu tehnologiju, što je normalan preduslov u svim državama za povećanu produktivnost rada, već kao posledica otpuštanja radnika u procesu privatizacije.
„Otpuštanje u tom periodu je bilo brže ili veće nego što se smanjivala proizvodnja Pošto je produktivnost rada, po definiciji, proizvodnja koju proizvede određeni broj zaposlenih, industrijska proizvodnja se takođe smanjivala, ali se mnogo brže smanjivao broj zaposlenih pa smo imali rast produktivnosti rada iznad proseka evropskih država. To jeste anomalija, a suštinski takav način povećanja produktivnosti rada je loš. Međutim, Svetska banka ukazuje na nešto drugo i jasno je i da oni sumnjaju zašto toliko veliki broj novozaposlenih ne prati porast produktivnosti, ali su to „uvili” u lep papir i rekli na fin način da u stvari da tih 400.000 novozaposlenih nisu ljudi koji su ozbiljno uticali na rast produktivnosti rada“, istakao je profesor Savić.
Po njegovom mišljenju, znatno povećanje broja zaposlenih koje ne prati isto toliki rast produktivnosti je pre svega posledica primene svetske metodologije, kojoj mi u Srbiji ništa ne možemo da prigovorimo.
Ko više radi...
„Pošto u Srbiji produktivnost rada sporo raste, nema ni povećanja plata. Pošto se kod nas plate u principu ne povećavaju, nego smo tu negde dugo godina ispod 400 evra, upozorenje Svetske banke upravo to je gađalo, da imamo rast registrovane zaposlenosti, ali bez rasta produktivnosti, i da je to posledica metodološkog porasta produktivnosti, ali to nije imalo za rezultat veće plate, do čega bi porast produktivnosti rada morala da dovede. Potpuno je jasno i laiku da, kada neko u jedinici vremena proizvede nešto više, mora imati veću platu, a kada nema – a nema je – onda je jasno na šta Svetska banka ukazuje“, ukazuje Savić.
„Svetska metodologija smatra da je čovek zaposlen ako u anketi, kada ga neko pita da li je poslednji mesec ili nedelju bio zaposlen barem jedan sat, da li je za to bio plaćen ili je dobio neku nadoknadu u naturi odgovori potvrdno. Kako ljudi odgovaraju – ovako ili onako – to je konačna metodologija i onda se zaista dobije ta cifra o broju zaposlenih u pet godina u kojoj je, zapravo, došlo do ozbiljnog povećanja broja zaposlenih, odnosno smanjenja nezaposlenih s 26,9 odsto na 13. Dakle, metodologija je takva i taj broj od 400.000 zaposlenih jeste tačan. Ono što je ranije radio Republički zavod za statistiku je bila jednostavnija ali pravednija metodologija, i tačnija, jer su oni sabirali broj zaposlenih i broj nezaposlenih radnika, pa su u odnosu na taj broj određivali koliko je učešće nezaposlenih radnika. Pa je najčešće bilo oko dva ili 2,2 miliona zaposlenih i oko milion nezaposlenih. Sada pomenuta druga metodologija, što je veoma dobro, pokazuje da je znatno smanjen broj nezaposlenih odnosno povećan broj zaposlenih“, ističe Savić.
Naš sagovornik ukazuje na problem koji potvrđuje da, i pored velikog broja novozaposlenih, nema odgovarajućeg rasta produktivnosti rada, pa samim tim ni većih plata.
„Jer, toliki broj novozaposlenih radnika, 400.000, morao bi da ima za rezultat značajno povećanje bruto domaćeg proizvoda. Pošto mi u ovom periodu nismo u suštini imali povećanje BDP-a jer smo u najmanje u dve ili tri godine imali negativne stope rasta tek s 2016. smo prešli nivo BPD-a iz 2008. godine svakako se mora postaviti pitanje produktivnosti rada. Jer, šta znači kada imate 400.000 novozaposlenih radnika a to se ne odrazi na BDP? To znači da vam je, suprotno od onoga što je bilo do ekonomske krize kada smo više otpuštali radnika i manje padala industrijska proizvodnja, imali rast produktivnosti rada, a sada imamo da nam raste broj zaposlenih, a da nam se ne povećava produktivnost. Za svako društvo je dobro jedino kada raste broj zaposlenih i s tim i produktivnost rada jer to znači da se povećava količina proizvedene robe po zaposlenom radniku. Paralelno s rastom produktivnosti rada treba da se povećavaju plate“, zaključuje profesor Savić.
LJ. Malešević